Bilo je to premijerno natjecanje za izbornika Babića ali i većinu reprezentativaca. samim time, ovo im je i prva medalja s velikih natjecanja. A posebno sretan zbog toga bio je izbornik Babić, koji je tijekom Eura često davao kratke, mnogi bi rekli i prekrate izjave. Nakon uzimanja medalj ipak je bio sretniji.

'Čestitam norveškoj momčadi timu i treneru. Napravio je veliki posao i bit će vrlo brzo spremni za osvajanje medalje.  Ja sam izuzetno sretan zbog našeg uspjeha. Ovo je sport. Ne mogu puno pričati, vrlo sam srećan i umoran. Hvala vam na strpljenju. Ovo je vrlo važna stvar za povjerenje između mene i igrača. Bilo je gadno u drugom poluvremenu, uvukla se nesigurnost, tipičan pad, pozvao sam time-out', objasnio je Babić i dodao:

'Zadovoljan sam medaljom. To je posao, danas si dobar, drugi dan si loš. Poseban je osjećaj, ali poseban je i stres. Lijepo je biti izbornik, ali lijepo je i ne biti. Lijepo je živjeti a lijepo je i umrijeti', izjavio je Babić, koji je posle pobede otrčao na tribine u zagrljaj kuma Vedrana Ćurka.

Na pitanje gde će provesti prve dane nakon dolaska u Hrvatsku, Babić je imao zanimljiv odgovor:

'Idem na jedno mjesto iznad svoje kuće gdje postoji kapelica i gdje provodim puno vremena, što planiram i sada, a onda ću u Međugorje, kao što uvijek radim. Te 2002. godine mi je rečeno da ću biti osvojiti medalju i biti uspješan. Točno 1. kolovoza 2002. godine, a nisam vjerovao. Sanjao sam Zorana (Gopca) kako me zove', prenosi balkan-handball.com riječi izbornika Babića.

'Preferiram mlade igrače, strašan posao su napravili. Nije korektno da nekoga izdvajam, individualac nema šanse da pobjedi ni u jednoj utakmcu. Da je tako, Francuzi bi zbog Karabatića bili zlatni. Treba im se zahvaliti do neba. Igrači su me slušali, mi smo samo pomagali. Moje zasluge su najmanje', zaključio je Babić.