Nevjerojatno je kako se u svega nekoliko mjeseci sve u zagrebačkoj Ciboni okrenulo i promijenilo nabolje. Donedavno posrnuli klub – kojem je isključena struja i blokirani svi računi - s gotovo 100 milijuna kuna dubioza malo po malo stao je na noge. Naravno, jedan po jedan, klub su napuštali stari kadrovi (Ivo Jelušić, Andro Knego...), a novi koji su došli – prije svih predsjednik Ivica Lovrić i direktor Zdenko Antunović – imali su viziju kako da klub postave na noge. No znali su kako ništa ne ide preko noći i očito su se naoružali strpljenjem.

Kao glavni pregovarač na relaciji igrači i treneri kojima se duguje vs. Cibona – u klub je ubrzo stigao i dugogodišnji kapetan reprezentacije Nikša Prkačin i tu je napravljen ključni potez. Dugovi su malo po malo sanirani, poslovne prostore u prolazu Cibone preuzeo je Grad Zagreb predvođen gradonačelnikom Milanom Bandićem (kako bi se uklonila blokada banke zbog kredita), a posljednja financijska injekcija stigla je nedavno upravo od Grada zahvaljujući već spomenutom predsjedniku Lovriću (navodno 15 milijuna kuna).

'Cibona mi više ne duguje ni kune, sve je sad posloženo kako treba', nedavno mi je rekao kapetan Marin Rozić koji je u klubu najdulje od svih igrača, punih osam godina i prošao je baš sve. Od vladavine Bože Miličevića, spartanskih treninga Velimira Perasovića ('nakon njegovih treninga utakmica je kao da igramo basket'), dana kada ne bi dobio plaću po 20-ak mjeseci ali se bacao po parketu, zatim rada u klubu s izbornikom Hrvatske Josipom Vrankovićem te na koncu - nakon kratke suradnje s Danijelom Lutzom kao prvim trenerom - u klubu je dočekao i bivšeg izbornika Jasmina Repešu.

Prva utakmica u 2012. protiv Radničkog iz Kragujevca – u sklopu 14. kola regionalne ABA lige - trebala je biti prekretnica i što se igre 'cibosa' tiče. Repeša preko novogodišnjih praznika nije štedio igrače i kada sve sve stavi na vagu – to ga je očito koštalo poraza. Noge i ruke nekih igrača ipak su bile preteške, a kad noge i vrlo dobri Radnički je upisao pobjedu 87:81. No iako je gotovo cijelu utakmicu Cibona lovila vodstvo gostiju iz Srbije na kraju je ipak uspjela povesti – te odmah sve prosuti.

'Igrači moraju savinuti koljena, moraju se spustiti u stav kako bi igrali obranu, a neki, koliko vidim, baš i nemaju tu naviku. To želim promijeniti', između ostaloga je nakon utakmice rekao Repeša čija će momčad u svakoj sljedećoj utakmici izgledati sve bolje. Odlasci nekih igrača malo su poremetili momčad, ali Repeša se ne želi okretati za onim što je bilo. Samo je kratko – na pitanje hoće li dovesti novog centra, jer je Jure Lalić otišao - ispod glasa rekao kako 'je Žižić u godinama, a Suton često ozlijeđen jer ga muče leđa, no ne znam ima li to smisla'. Naime, iskusni trener kao Repeša priznaje samo rad, rad i rad...

'Želimo gledati prema naprijed, želimo već sutra priliku dati malom Marku Arapoviću, a Tomislav Zubčić će imati veliku minutažu kada se oporavi od ozljede. Ponavljam, želja mi je da svaki gledatelj koji kupi ulaznicu bude ponosan na igrače Cibone, jer su se bacali po parketu i tukli za pobjedu. To se protiv Radničkog događalo samo na trenutke...', rekao je Repeša koji je nakon dugih pregovora ipak prihvatio ponudu svog prijatelja Prkačina da posloži klub od temelja.

I upravo ti temelji su ključ jer kadeti Cibone praktički nemaju pravu konkurenciju u Hrvatskoj zahvaljujući 15-godišnjem Marku Arapoviću (rođen 1996), 207 cm visokom čudu od igrača, sinu proslavljenog košarkaša Franje Arapovića o kojem već sve znaju NBA skauti (kažu da će biti visok oko 215 cm kao i otac!).
'Marko je najtalentiraniji mladi hrvatski košarkaš, puno je veći talent od Darija Šarića i Marija Hezonje. A to će se uskoro i vidjeti', nedavno mi je u razgovoru rekao jedna trener koji ne propušta kadetske i juniorske utakmice.

Kada je Marko raspoložen, svakome u kadetskoj ligi može zabiti 50 koševa, a njegov osjećaj za igru i košarkaška inteligencija su u rangu najvećih košarkaša koje je Hrvatska dala na njegovoj poziciji kao što su Krešo Ćosić, Dino Rađa pa čak i Toni Kukoč. Ukratko, Marko je igrač koji će vratiti gledatelje u Draženov dom, u to smo sigurni!

Stoga je za očekivati kako će Repeša, koji je kao 15-godišnjaka 'u vatru' bacio tadašnju nadu Fortituda iz Bologne Marca Bellinelija, slično u danima koji slijede napraviti i s drugim Markom – Arapovićem.

Puno prije Bellinelija te prije Arapovića kao trener druge momčadi Cibone (Dona tj. Franck) stvorio je sjajnu generaciju predvođenu Mulaomerovićem, Rimcem, Skelinom, Grgatom te nešto mlađima Giričekom, Zemljićem i drugima. Neki od, prije svih Mulaomerović i Rimac, i u 38. godini života još uvijek igraju. I to prilično dobro, a to sigurno nije slučajno, jer itekako velike zasluge za njihovo trajanje ima i Repeša koji im je od tinejdžerskih dana postavio osnove poštenog odnosa prema poslu kojim se bave.

Zbog svega toga, povratak na klupu Repeše u momčad koja je u tri mjeseca primijenila tri trenera ne treba gledati kroz prizmu rezultata na sljedećih nekoliko utakmica. Povratak Repeše je ključni potez donedavno posrnulog i zamalo nestalog kluba koji će uz podršku menadžmenta te stasanje 'klinaca koji dolaze' vrlo brzo biti jedan od kandidata za titule u svim natjecanjima.