Nakon poraza protiv Čilea na Svjetskom prvenstvu do 20 godina, na našem smo community portalu Tribina.hr pitali koji su za to razlozi, a korisnik Mac316 odlučio je proanalizirati učinak nekih od hrvatskih igrača na terenu…

'Ono bitno što sam primijetio i što treba riješiti prije nego bude prekasno je mali karcinom koji se javlja u hrvatskom nogometu, zasad je relativno lako odstranjiv i nije preopasan, ali treba reagirati prije nego metastazira i zatruje sve u nogometu, barem reprezentaciji. Karcinom se zove Marko Livaja, napadač mlade hrvatske reprezentacije i Intera, na posudbi u Atalanti. Neki ga zovu i novim Šukerom, uz novog Bokšića Rebića. I dok Rebić možda i je novi Bokšić, s potencijalom da bude i bolji, Livaja nije Šuker niti će ikada biti. Livaja je strano tijelo u momčadi koji nema nikakvog interesa za momčadsku igru, samo ga zanimaju mahanje rukama prema suigračima, protivniku i sucu te čuđenje zašto nije dobio pokoju loptu više na to mjesto u koje ukopao jer se ne otvara nego čeka da lopta pronađe njega. Poznate su priče iz Atalante gdje je već dva puta ove sezone suspendiran iz nepoznatih razloga tako da je jasno da nešto karakterno ne valja, ali ispričat ću jednu situaciju iz prvog dijela koja opisuje da i igrački Livaja smeta igri, a ne da ju unapređuje.

Mladi Marko Pjaca sjajno proigra Livaju u trk i ovaj uđe neometan u 16erac. Kad kažem neometan, mislim na to da 2 metra oko njega nema protivničkog braniča i on ide sam na golmana. Golman istrči i baca mu se pod noge. Sa Livajine strane po sredini gola na 7-8 metara od gola utrčava sam ko duh Filip Mrzljak i više nego očito gestikulira da je slobodan. Livaja ne samo da mu ne dodaje nego čak ni ne puca po golu nego ide u pokušaj zaobilaženja golmana koji mu ne uspijeva, a on nakon toga dramatično pada i čudi se kako nema 11erca. Na stranu to što je upropastio najbolju priliku koju smo imali, nakon propasti akcije čak niti nekom gestom se ne ispriča Mrzljaku i suigračima nego kao manijak skakuće oko suca, čovjeka valjda 20 godina starijeg od sebe, i traži neku svoju pravdu. Jedina pravda koja se mogla dogoditi je da izbornik Jeličić trenutačno posegne za izmjenom i pokaže Livaji da nije nedodirljiv jer dolazi iz Serie A, u kojoj ovakvom igrom ionako neće dugo biti.

HNS treba obratiti pažnju na Livajino ponašanje u igri i van nje te reagirati. Najgore što se može dogoditi je da dobije pokoji poziv za A reprezentaciju i onda slučajno uvali neki gol. Tada ga nitko više neće istjerati iz reprezentacije. Ali dugoročno, Livaja može donijeti samo probleme, radi se o neprilagođenom igraču koji iz nekog razloga misli da je sve podređeno njemu. Imali smo takvih i u prošlosti i nikad nisu dali što su trebali, ne treba nam novi takav. Napadača imamo, ne trebamo ih gomilati, a Livaja neka nastavi svoj put srozavanja po talijanskom nogometu. Ovakvim stilom neće proći dugo prije nego potone i do Serie C, a vjerojatno će u jednom trenu buduće karijere doći na Hajdukova vrata moliti da ga prime natrag.

Od onih koje treba pohvaliti, prvi bi bio Ante Rebić za kojeg je grijeh da već sada nije dio najbolje hrvatske momčadi. Čovjek fenomenalnog prolaza 1 na 1 kakvog nema ni jedan drugi hrvatski igrač. Ima tehniku i lucidnost, ali ima i silinu i brzinu. Rijetko se dogodi da igrač ekipe koja izgubi 2:0 bude igrač utakmice, ali da ja biram onda bi Rebić to bio. Jednostavno je nemoguće ne primijetiti razliku u klasi svih ostalih igrača na terenu i njega, potpuno je dominirao lijevom stranom i čileanski desni bek će ga zapamtiti, siguran sam da ga je iz frustracije pod kraj htio i jače faulirati da se istrese, ali ni to nije mogao, Rebić je uvijek bio korak-dva ispred njega.

Drugi je Marko Pjaca, kreativni krilni igrač s druge strane, desne. Iako nije baš takav dribler kao Rebić, a sigurno neusporedivo manje snažan, Pjaca ima ono nešto, onu ideju, zna stvarati šanse i radi to odvažno, bez ziheraštva. Pripremio je puno opasnih situacija drugima, neke i sebi i uz razvoj snage i izdržljivosti mogao bi biti nešto.

Treći je Filip Mrzljak, kapetan. On je žestoki udarač. Nema prolaza ni za igrača ni za loptu kraj njega, a od Vukojevića i sličnih ga ipak razlikuje da loptu iznosi smireno i precizno, ne dodaje samo prvome do sebe nego je i faktor prema naprijed. Pravi motor sredine terena, a kad ga se gleda, jasnije je zašto je Lokomotiva pustila Maleša lako u Rijeku, odličnu zamjenu za tu poziciju već imaju.'

Ako želite komentirati ovu ili druge aktualne teme iz svijeta sporta, pridružite se našoj zajednici sportskih znalaca na portalu Tribina.hr