Reprezentativna karijera Dejana Lovrena započela je vrlo rano, brojnim nastupima za mlađe kategorije: mladi branič koji je stasao u Karlovcu, Dinamu i Interu iz Zaprešića čak je 48 puta zaigrao za različite hrvatske selekcije.

Debi za Vatrene dočekao je u listopadu 2009. godine, u prijateljskoj pobjedi protiv - pokazat će se znakovito - Katara, pod vodstvom Slavena Bilića, na riječkoj Kantridi.

Na prvi je pogodak čekao do rujna 2011. godine, a u strijelce se upisao u kvalifikacijskoj pobjedi na Malti, u ciklusu u kojemu je dao značajan doprinos plasmanu na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, na kojemu ipak nije zaigrao zbog ozljede.

Stoga je na velikim natjecanjima debitirao u Brazilu 2014. godine, gdje je od početka do kraja odigrao sve tri utakmice u skupini, nakon čega je uslijedilo, kako i sam priznaje, turbulentnije reprezentativno razdoblje te se redovitim nastupima za Hrvatsku vratio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji', piše u tekstu na službenoj stranici Hrvatskog nogometnog saveza.

Na povijesnom putu hrvatskih reprezentativaca prema svjetskom srebru, Lovren je igrao jednu od ključnih uloga, kako na terenu, tako i izvan njega, a najveća mu je nagrada stigla u obliku nastupa u najvećoj utakmici na planetu, finalu Svjetskog prvenstva.

Paralelno, ništa manje impresivan nije bio niti na klupskom planu, s obzirom da su mu nastupi u Lyonu i Southamptonu donijeli transfer u slavni Liverpool, s kojim se okitio naslovom europskog prvaka te prekinuo dugogodišnji post na Anfieldu i osvojio Premiership. Trofeje je zatim osvajao i kao član Zenita iz St. Peterburga.

Vatrenima je pomogao izboriti nastup na Euru 2020, uz pogodak Slovačkoj, dok je u Ligi nacija uspio zatresti mrežu svjetskih prvaka Francuza, vrlo lijepim udarcem u Parizu. Na kontinentalnoj smotri zaigrao je protiv Češke i Škotske.

Neizostavan je bio i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru, da bi ponovno zasjao na najvećoj pozornici i kao standardni, iskusni član obrambene postave s Vatrenima u domovinu donio broncu zlatnog sjaja. U međuvremenu je postigao i jedan od ključnih pogodaka za plasman Hrvatske na završni turnir Lige nacija, u gostujućoj pobjedi nad Austrijom.

Posljednju utakmicu za hrvatsku reprezentaciju tako je odigrao u polufinalu svjetske smotre protiv Argentine, a ukupno ih je skupio 78, uz pet pogodaka. Nakon 14 godina, na svoju se reprezentativnu karijeru može osvrnuti sa zadovoljstvom i ponosom, znajući da je za svoju Hrvatsku davao sve od sebe te joj donio slavlja o kakvima se nije moglo niti sanjati.