'Osjećam se super. Razmišljao sam kako napraviti objavu, točku na i, da neću više igrati, iako je to u mojoj glavi bilo već godinu dana. Nisam fan društvenih mreža, želio sam to javno objaviti na press konferenciji. Profesionalno više neću igrati košarku. To je logičan i prirodan slijed događanja. Puno sam dobio pitanja, je li mi teško...Nije mi nimalo teško, svjestan sam kako se profesionalni sportaš mora fizički osjećati. Bolovi nakon utakmice ti govore da je dosta', rekao je Roko Ukić, a na pitanje je li mu žao što igračku karijeru nije začinio s trofejom u dresu Splita kaže:

'Naravno da mi je žao. Svakog poraza mi je žao. Došao sam u klub u situaciji gdje se 20 godina nije igralo finale. Nije bilo predodređeno da osvojimo trofej. Prvu godinu smo bili dvije godine daleko od trofeja. Pokušali smo još u dva navrata. Lani nije išlo. Sigurno da mi je žao, ali ne gledaš svoju karijeru zadnja tri kilometra, ako ti put traje 100 kilometara. Klub ima priliku napraviti to za tjedan dana.'

Dobro se Ukić snašao u ulozi sukomentatora na televiziji. Vidi li se i dalje u toj ulozi?

'Radim nešto što me veseli. Ne uzima mi previše energije i vremena. Skroz mi je to zanimljivo. Govore ljude da solidno to radim. Vidjet ćemo kako će se razvijati priča s košarkom na televiziji', kaže Roko koji je nakon dugog košarkaškog puta morao otkriti gdje mu je bilo najbolje:

'Atena i navijači Panathinaikosa kada dobiju Olympiakosa. Tada se mogu mjeriti s navijačima Hajduka kada se dobije Dinamo.'

A najbolji igrač s kojim je igrao?

'Dino Rađa', ispalio je Ukić te otkrio i tko mu je košarkaški idol:

'Reggie Miller, iz vremena kad sam imao devet godina.'

Koji su mu bili najteži trenuci u karijeri?

'U Španjolskoj mi nije bilo lako. U Splitu sam imao dosta ovlasti, a onda dođeš u sredinu gdje se moraš uklopiti, to nije lako. Iz sezone u Tau Ceramici imam lijepih trenutaka', kaže Ukić uz sjećanje na NBA ligu:

'Imam lijepa sjećanja. Svaki put kada bih zabio deset poena bi bih sretan.'

Što bi poručio mladima?

'Da se ne žale puno, jer uvijek će im nešto faliti. Nikad neće biti idealno. Kao profesionalac u bilo kojem klubu imaš puno otežavajućih okolnosti', kaže Roko Ukić o otkriva vidi li u očima svog sina istu strast za košarkom koju je i on imao:

'Vidim. Od treće godine on ide na utakmice Eurolige, Eurokupa, Splita. Rekao bih da ima još i jači natjecateljski duh od mene. Njegovo društvo još uvijek se dogovara za basket, to je veliki benefit odrastanja u današnjem društvu. Mali puno bolje 'vidi' nego sam ja vidio tih godina.'

Kako vidi budućnost KK Splita?

'Klub su ljudi. Uvijek postoji pitanje financija u sportu. Ali, nije to ključno. Na ljudima u klubu je da izaberu put kojim žele ići', razmišlja Roko Ukić koji bi mogao imati i značajniju ulogu u klubu. Ili možda ne...

'Bit ću komentator i gledatelj. Govorili su kada sam se vratio da me čeka funkcija u klubu. Nemam vlast u klubu, treba te netko željeti da ti budeš negdje.'

A uspomene na reprezentaciju?

'Većinom su to bile frustracije. Nama su često očekivanja bila veća od realnosti. Mi nikad nismo imali reprezentaciju koja je bila označena za finale. Nekad je falilo kvalitete, nekad malo sreće, jedna sudačka odluka, šut...Nikad to ne doživljavam kao osobni neuspjeh. Ja sam imao najviše nastupa, simbolizirao sam generaciju koja nije bila pretjerano uspješna, ali je to bilo puno bolje nego zadnjih godina', prisjetio se Ukić te otkrio tko mu je bio najzabavniji suigrač iz reprezentacije:

'Vjerojatno Šveđo (Damir Markota).