Mogu se tim postignućem pohvaliti samo još tri nogometaša, redom Brazilci koji su s njim osvojili Mundial u Japanu i Koreji 2002. godine: Roque Junior, Dida i Cafu.

Doda li se tome da je Ronaldinho u dvama navratima proglašavan najboljim igračem na svijetu u FIFA-inu izboru (jednom u izboru France Footballa), postao je jedini svjetski nogometaš s takvom kolekcijom medalja i trofeja. S obzirom na to da Europsko prvenstvo nije mogao osvojiti (osvojio je zato Copu Americu 1999. godine), riječ je o istinski jedinstvenom pothvatu, kojem treba dodati i naslov pobjednika Kupa konfederacija 2005. u Njemačkoj.

Copu Libertadores i Ligu prvaka dosad su u povijesti uspjela osvojiti samo sedmorica južnoameričkih nogometaša.

'Vratio sam se u Brazil zato jer je ovo bio jedini trofej kojeg nisam imao. Svi su rekli da sam gotov. Čujmo ih što će reći sada', obračunavao se 33-godišnji Brazilac s kritičarima nakon još jedne titule.

Priliku za novi obračun imat će u 12. mjesecu ove godine na Svjetskom prvenstvu klubova koje FIFA organizira u Maroku. Ondje će se, ne bude li iznenađenja po putu do finala, u borbi za naslov sučeliti Bayernu i Josepu Guardioli, treneru koji ga je eliminirao iz Barcelonine momčadi kad ju je preuzimao u ljetu 2008. godine.

Spomenimo i da je brazilski klub četvrti put zaredom trijumfirao u južnoameričkoj verziji Lige prvaka. Sastav koji dolazi iz "Prekrasnog obzora", kako bismo mogli doslovno prevesti naziv grada (Belo Horizonte), nastavio je niz koji je 2010. godine započeo Internacional iz Porto Alegrea, a nastavili ga Santos i Corinthians, aktualni svjetski prvak.

Uzvrat na prepunom Estadiju Mineirao, čiji je kapacitet 62.500 mjesta, donio je domaćem klubu rekordni utržak od ulaznica kad je natjecanje u pitanju: blagajnu su Brazilci napunili s gotovo pet milijuna eura.