Engleska trenutno ima ekipu punu potencijala, ali i trenera koji to ne zna iskoristiti. Prandelli je s druge strane iskusni trener otvoren za stalna traženja i inovacije. Nekoliko stvari je bitno naglasiti s taktičkog aspekta.

Talijanska igra s loptom, gdje su u zadnjoj liniji igrali strpljivo, uvijek tražeći slobodnog igrača, sporo i bez puno rizika. To su odigrali savršeno, a pomoglo je što su imali višak: 5 vs 2 u centralnoj zoni terena. Dva stopera, Barzagli i Palleta, De Rossi koji se često spuštao između njih, te Pirlo i Verratti u odnosu na samo Sterlinga i Sturridgea. Chiellini i Darmian su imali pratitelje u Rooneyu i Welbecku do centra, te su se tako 'poništili'. Međutim, Italija je taj višak u sredini, ponavljam do centra igrališta, jako dobro koristila kako bi kontrolirala ritam utakmice.

Englezi pak nisu uspjeli podići Hendersona i Gerrarda naprijed da donekle izjednače snage. Najviše jer su Candreva i Marchisio sa krila ulazili u sredinu ispred obrane i bio bi veliki rizik ostaviti Cahilla i Jagielku bez protekcije.

Talijani nisu srljali. Okomitija, a time i riskantnija lopta, odigravana je u trenucima kad bi bili dovoljno od svog gola čime gubitak iste nije rizik kao što bi bio gubitak oko centra. Rizik zbog toga što Engleska ima jako brzu prednju liniju i upravo kroz tranziciju vide svoju najveću šansu. Engleska je tako često postajala 4-4-2 kad bi Talijani probili prvu liniju presinga, u nekom zonskom sistemu na 30-ak metara od svog gola.

Italija u sredini ima tri playmakera: Pirla, Verrattija De Rossija i teško ih je sve zaustaviti, ali nevjerojatno je kako niti jedan od njih nije ozbiljnije čuvan. Pirlo je imao vremena koliko hoće, a to nikad nije dobro za drugu ekipu.

Druga jako bitna stvar, koja je odlučila utakmicu, jest igra Rooneya u fazi obrane gdje nije pratio svog beka, Darmiana, što je često završavalo s 2 na 1 situacijama protiv Bainesa. Iako bi u početnoj fazi napada Rooney stao blizu desnog beka Italije, često ga je zaboravljao kad bi ovaj otišao naprijed, bez obzira što je on 'njegov igrač'.

Candreva je počeo na krilu ali bi ušao u sredinu, iza leđa Hendersona i Gerrarda. Međutim, Baines ga nije pratio jer je navirao i Darmian. Da je Rooney pratio Darmiana do kraja bila bi to situacija u kojoj bi Baines mogao preuzeti Candrevu, makar van svoje pozicije, jer višak ne bi postojao. Stoperi ne mogu izaći na Candrevu jer ih 'veže' Balotelli koji je dovoljno dobar da ga nitko ne ostavlja 1 na 1. Ta desna strana je bila problem cijelu utakmicu i Talijani su savršeno koristili višak koji je tu postojao. Postojale su i situacije kad bi Darmian dovukao loptu naprijed, opet bez pratnje Rooneya, gdje je Candreva ostajao široko čekajući loptu u noge da krene 1 na 1.

Upravo iz takve situacije je pao i drugi pogodak; Candreva lomi Bainesa i ubacuje za Balotellija. Bitno je napomenuti kako Italija nije dolazila s puno igrača u završnicu zbog eventualne kontre u slučaju izgubljene lopte. Italija je napadala kazneni prostor s Balotellijem i Marchisiom. Zapravo, napadali su s ukupno četiri igrača: Candrevom i Darmianom te Balotellijem i Marchisiom, što je uvijek ostavljalo dovoljan broj osigurača ako Engleska osvoji loptu.

Nakon gola Italija se branila nešto dublje, ali je opet kontrolirala ritam kad bi imala loptu. Ušao je ubrzo i Thiago Motta kako bi dao fizički dimenziju veznoj liniji, a zatim i Immobile, čija primarna zadaća postaje utrčavanje iza leđa Engleskoj obrani na duge lopte Pirla ili De Rossija.

Engleski izbornik mijenja, ali zamjene nisu pretjerano urodile plodom. Jedina svijetla točka je nastup Sterlinga koji je u par navrata fantastično probio linije i kreirao neugodnosti. Kao što je rečeno na početku: Sterling, Lallana, Rooney, Sturridge, Barkley... Engleska ima potencijal, ali ostaju vjerni svom, rekao bih krutom, 4-4-2 sistemu gdje, barem po meni, ne mogu iskoristiti pun potencijal. Ostaje za vidjeti hoće li doći do određenih promjena...

S druge strane je Prandelli opet odradio svoju zadaću. Locirao gdje mogu probiti i to su ponavljali jer im je bilo dopušteno. Italija je ozbiljno organizirana ekipa, sposobna kroz razne sisteme imati prednost nad protivnikom, Prandelli uvijek nešto 'kuha' i sigurno će biti zanimljivo promatrati ih u nastavku natjecanja.