Pola sata dovoljno je da željeznicom stignete od Dortmunda do Gelsenkirchena, pola sata od istočnog do središnjeg dijela Ruhra kroz tradicionalno industrijske gradove koji su srasli zajedno u peto najnaseljenije urbano područje u Europi – poslije Istanbula, Moskve, Londona i Pariza. Ovu aglomeraciju nastanjuje preko pet milijuna ljudi (s obližnjima Düsseldorfom i Wuppertalom i preko sedam), a u Njemačkoj je smatraju istinskom kolijevkom nogometa kao 'narodske' igre.

Sve do doba strojeva regija je bila zaboravljena pustara, ali onda su u njoj otkrivene zalihe ugljena i čelika; 1850. na tom je srazmjerno velikom području bilo 13.000 rudara, a Schalke je bilo selo s 400 stanovnika. Samo dva desetljeća kasnije preko 80.000 radnika uništavalo je svoje zdravlje u podzemnim oknima, ali tek tada se rijeka imigranata počela slijevati. Došli su iz Istočne Prusije (baltičke regije koja se proteže od Gdanjska do Memela, današnje Klaipede u Litvi), Šlezije i drugih područja s istoka, mnogi od njih poljskog porijekla. Smjestili su se u velika novoizgrađena stambena naselja s jakim osjećajem za zajednicu, iz kojih će uskoro niknuti nogometni klubovi, a među njima lokalna rivalstva. Početkom 20. stoljeća bilo je već 300.000 rudara i gotovo tri milijuna stanovnika u Ruhru.

U jednom od takvih naselja sinovi rudara su 1904. osnovali Westfalia Schalke, koji je u svojim počecima bio posve divlji i anarhični klub – toliko da je do 1912. odbijao priključiti se bilo kakvim službenim natjecanjima. Schalke je od samog početka bio klub koji su izravnom demokracijom vodili sami članovi-radnici i kao takav nije nailazio na previše razumijevanja u nogometnom savezu u kojem su tada dominirale sekcije vježbačkih društava, često vezane uz kršćanske organizacije.

Iz otpora prema takvom okruženju 1909. nastala je i Borussia Dortmund. Njeno ime na latinskom označava Prusiju, ali ono nije bilo nadahnuto patriotizmom ili poviješću nego – pivom. Naime Borussia je u to doba bilo ime piva koje je proizvodila lokalna pivovara: nezadovoljni organiziranim nogometom pod budnim okom svećenika, nekolicina mladića sastala se u pivnici Zum Wildschütz i ondje odlučila osnovati vlastiti klub. Priča kaže da ih je u tome pokušao spriječiti ljutiti pater Dewald, ali nabrijane pivopije fizički su mu se suprotstavile, blokiravši mu ulaz u birtiju...

Dva kluba i danas puno polažu na svoje početke. Schalkeova momčad svake se godine spušta u neki od sad već uglavnom napuštenih rudnika kako bi se kod igrača i trenera pobudio osjećaj pripadnosti i korijena; Borussia tradicionalno svoje uspjehe proslavlja uz ispijanje i prolijevanje hektolitara piva na travnjaku Westfalenstadiona. Danas je to Brinkhoff's, koji ćete vrlo teško naći u ijednoj pivnici u Gelsenkirchenu, kojime dominira Veltins. Naručivanje 'krivog' piva bi, uostalom, bilo shvaćeno kao uvreda lokalpatriotizmu – pogotovo u doba najvećeg rurskog derbija... U njemačkom nogometu (i alkoholizmu) zajednica je sve.

'Želim ih ismijati i sravniti ih sa zemljom, jer to je ono što naši navijači očekuju od nas. Pobijediti Schalke važnije je nego pobijediti Bayern', rekao je prije dvije godine Kevin Großkreutz, igrač rođen i odrastao u Dortmundu, koji je prije ulaska u prvu Borussijinu momčad imao sezonsku ulaznicu za Südtribine iliti 'Žuti zid' – najveću stajaću tribinu u Europi. Kako bi reagirao kad bi mu rođeno dijete postalo Schalkeov navijač, pitali su ga novinari. 'Poslao bih ga u dom!', bez imalo razmišljanja ili šale odgovorio je Kevin.

Rivalstvo Schalkea i Dortmunda, poznato kao Revierdebry ('Revier' je kolokvijalni izraz za Ruhr), nije oduvijek bilo tako žestoko i nitko ne može sa sigurnošću utvrditi kad je točno počelo. U prvim desetljećima njemačkog nogometa dva su kluba, iako geografski vrlo bliska, igrala u različitim regionalnim ligama – sve do 1936, kad su nacističke vlasti izvršile teritorijalni preustroj i osnovale nove 'Gaulige'. U predratnom i ratnom razdoblju Schalke je, uz Nürnberg, bio najuspješniji njemački klub - osvojio je čak šest nacionalnih naslova: od 19 međusobnih susreta do kraja Drugog svjetskog rata Schalke je pobijedio u čak 17, najčešće visokom razlikom (bilo je 10:0, 9:0, 7:0...). Prvi put Borussia je pobijedila tek 1943, i to jedva 1:0.

Poslije toga Borussia je preuzela dominaciju. Godine 1956. osvojila je svoj prvi naslov, a iduće godine odmah i drugi: do danas ih je nakupila osam, a Schalke ima jedan manje, s time da je zadnji osvojio još davne 1958, prije osnivanja Bundeslige. Schalke ima i pet njemačkih kupova, a Borussia tri, ali i pehar Kupa pobjednika kupova 1966. Najnevjerojatnija sezona za ova dva kluba bila je 1996/97, kad je Schalke osvojio Kup UEFA, a Dortmund Ligu prvaka... Sveukupno su odigrali 134 utakmice, od kojih je Schalke dobio 56, a Dortmund 47, uz 33 neriješena rezultata.

Ove sezone Schalke je iznenađujuće dobio prvaka u Dortmundu 1:2, a utakmicu su obilježili veliki navijački izgredi u gradu i na tribinama. Borussia gori od želje da vrati milo za drago, a psihološku prednost joj donosi i činjenica da je osigurala prolaz u četvrtfinale Lige prvaka, dok Schalke to tek treba učiniti idućeg tjedna...

Bit će to najžešća utakmica ovog vikenda. Poslije nje će sigurno u potocima teći i Veltins i Brinkhoff's, samo je pitanje tko će piti iz radosti, a tko iz tuge. A pri tome nikome neće biti baš bitno to što je Bayern odmaknuo toliko daleko da praktično već može hladiti svoje Paulanere i glačati Lederhosen za proslavu naslova.