Vratio se nogomet, a s njim su stigle i brojne sportske ozljede. Koronavirus je zablokirao cijeli svijet, a naravno da onda nije bilo ni sporta. Nogometašima je pauza od više od dva mjeseca koliko je ona trajala u većini liga, donijela brojne probleme. Kako sportaši nisu bili na svojem maksimumu što se treninga tiče, češće se ozljeđuju.

Najčešće ozljede odnose se na ligamente, a najpoznatija 'nogometna' ozljeda je definitivno puknuće prednjih križnih ligamenata. Kako bi doznali malo više o toj i drugim ozljedama i saznali kako ih spriječiti, porazgovarali smo s Anom Crnjac, magistricom kineziologije specijaliziranom za izokinetiku. Najprije da razjasnimo što je izokinetika.

'Riječ je zapravo o vrsti vježbanja u kojoj, za razliku od klasičnih treninga, opterećenje nije fiksno. Primjerice ako u teretani stavite uteg od 20 kilograma i dižete ga s nekim dijelom tijela, to je 20 kilograma. Na izokinetičkom aparatu to nije 20 kilograma, već se to mijenja ovisno o snazi mišića. To je bitno jer u tom slučaju nema udara na zglobove', kaže nam Crnjac pa dodaje:

'Većini je baš to najveći problem kod oporavka. Ljudi krenu u teretanu nakon neke operacije i onda, umjesto rehabilitacije, dodatno pogoršaju stvari jer je mišić atrofirao tijekom pauze, a opterećenje za zglob je preveliko. To je laički rečeno. U principu, glavna je korist izokinetike da su zglobovi očuvani, a mišić maksimalno opterećen. To je odlično za rehabilitaciju nakon operacije, ali i kada nema operacije. Mi danas možemo na istom stroju bez problema vidjeti koliko je mišić atrofirao i koliko ga trebamo dignuti da bi on bio u balansu i štitio taj zglob.'

Moguće je stanje mišića provjeriti i prije ozljede i tako spriječiti ozljedu i poraditi na slabijim stranama u startu.

'Zapravo bi najbitnije, posebno za sportaše, trebalo biti da odrade početnu dijagnostiku uoči svake sezone. Tako se može vidjeti u kojem su igrači stanju i prije priprema. Nakon testova koje napravimo mi dobijemo sve podatke o mišićnim skupinama za taj zglob koji testiramo', kaže nam Crnjac pa pojašnjava:

'Najlakše je to možda objasniti na koljenu. Kada kažemo da testiramo koljeno, zapravo testiramo natkoljenicu, odnosno kvadriceps i stražnje lože. Oni moraju od početka biti u nekakvom međusobnom odnosu da bi zglob bio očuvan. Ako nisu u tom odnosu, onda postoji rizik od ozljede. Na tom prvom, prevencijskom testu, prije sezone bismo trebali utvrditi u kakvom je stanju igrač i postoji li negdje neki rizični disbalans. Ako postoji, to se može unaprijed ispraviti ili na pripremama uz individualne treninge ili na samom izokinetičkom stroju.'

Zvuči dosta samorazumljivo, no kod nas se takvi testovi ne rade prečesto, dok je primjerice u Njemačkoj to postao standard.

'U Njemačkoj to koriste svi sportaši. Ovaj stroj koji mi danas imamo u Hrvatskoj zapravo se i proizvodi u Njemačkoj i to im je zapravo i početno tržište. Tamo ih imaju preko 100. Svaki bitan olimpijski centar, a ima ih po cijeloj Njemačkoj, mora imati taj stroj. Svaka ozbiljnija poliklinika ili centar za sportske ozljede tamo ima taj stroj. Dakle, kod njih je to najnormalnija stvar i koristi se prvenstveno u prevenciji. Kod nas je malo drugačija situacija pa se, ako se i koristi, izokinetički stroj koristi uglavnom u rehabilitaciji', kaže nam Crnjac pa dodaje:

'Pod sportske ozljede zapravo spadaju sve ozljede dobivene prilikom bavljenja sportom, ali to se ne mora nužno odnositi na profesionalne sportaše. I amater koji ide iz gušta s prijateljima na skijanje se može ozlijediti. Razlika je što bi profesionalni sportaši trebali ipak više raditi na prevenciji i smanjenje rizika od ozljeda. Klubovi bi trebali shvatiti takve stvari ozbiljnije, a time si zapravo i režu troškove jer je uvijek lakše i jeftinije prevenirati nego rehabilitirati neku ozljedu. Osim toga, nakon ozljede moraju pauzirati nekoliko mjeseci.'

Najčešća ozljeda u nogometu je puknuće prednjeg križnog ligamenta. Sjećamo se jedne sezone da je u Dinamu bilo nekoliko takvih ozljeda u nizu, a baš takva ozljeda se najčešće pojavi u nogometu. O čemu se radi, zašto nastaje i može li se spriječiti?

'Mislim da problem najčešće nastane kada se igrač pokuša prebrzo vratiti na teren nakon neke manje ozljede. Baš tada sam osobno radila s dečkima iz Dinama kada su se zaredale te ozljede prednjih križnih. Svi oni su došli kod mene na stroj i svi su mi rekli da je toj većoj ozljedi prednjeg križnog ligamenta prethodila neka manja ozljeda kao što je obična ruptura mišića ili neko istegnuće. Ima i primjera da dobiju udarac pa štede nogu dva, tri dana. U tih tri dana mišić je već popustio za 20-30 posto, a nitko na to nije obraćao pozornost. Vratio se na teren, a zapravo je bio u disbalansu i tu je došlo do velike ozljede', kaže nam Crnjac pa nastavlja:

'Kod prednjeg križnog moramo znati da je to najčešće konfliktna ozljeda. Dakle, radi se o kontaktu s nekim drugim igračem. Kažem najčešće, ali moguće je i da igrač krivo stane, primjerice nakon skoka, kada je zglob nestabilan i tu dođe do te ozljede. Koljeno jednostavno ode u krivu stranu i tu ode koljeno. To je najčešća ozljeda i igrača baca van terena jako dugo.'

Svi znaju da je to šest mjeseci pauze. Može li se skratiti vrijeme oporavka?

'Može, na četiri mjeseca. Naši ortopedi kažu da tek nakon dva mjeseca od takve operacije osoba može ići na izokinetiku. Bila sam na edukacijama vani i tamo to rješavaju puno brže. Već nakon mjesec dana su na stroju i polako kreću s rehabilitacijom. Cilj je da se sportaš što prije vrati na teren i ako se krene ranije s rehabilitacijom, ona ranije i završi. Tako nije više šest mjeseci što se već 60 godina govori, nego su oni već nakon četiri mjeseca na terenu i kreću lagano s trčanjem. Tu svijest moramo razviti i tu možemo puno dobiti u sportskoj rehabilitaciji.'

Za kraj, kako sami igrači reagiraju na izokinetiku?

'To je jako fizički teško, ali mislim da se pozitivno iznenade. Prosječan trening na jednoj nozi na izokinetičkom stroju traje oko 45 minuta i tijekom treninga se svi skoro bune jer je jako naporno i izuzetno ciljano. No, nema bolova i to je ono što ih poslije ohrabri. Osim toga, zbog prilagođenog opterećenja nema upale mišića pa kasnije uz taj stroj mogu najnormalnije krenuti s trčanjem ili bilo kojim treningom koji im klub odredi uz odrađivanje rehabilitacije na stroju', kaže nam Crnjac pa pojašnjava zbog čega nema bolova u mišiću:

'Nema bolova u mišićima jer nema zakiseljenosti mišića. To je zato što je opterećenje, kao što sam na početku rekla, varijabilno. Dakle, onoliko koliko mišić može odraditi, toliko se odrađuje. Stroj sam prepozna granicu i smanjuje i povećava napor sukladno mogućnostima. Zbog toga nema ni zakiseljenosti i upale', zaključuje Crnjac.