Dan poslije osvajanja Lige prvaka 2008. u dramatičnom moskovskom finalu protiv Chelseaja, mnogi su engleski novinari mislili da će Sir Alex Ferguson objaviti povlačenje u mirovinu. Na slavlju poslije utakmice izgledao je vidno iscrpljeno i pomalo sjetno. No čim se vratio u Manchester i pojavio na presici posve svjež i nasmijan, dvojbe nije bilo – u kolovozu će opet biti na svom starom radnom mjestu.

Ipak, tada si je pokušao odrediti rok trajanja – ni prvi ni zadnji put. 'Neću biti na klupi sa 70 godina, uvjeravam vas u to', rekao je. 'Vodit ću ovu momčad još najviše tri godine. Nema nikakve sumnje u to. Morate razmišljati o vremenu za samoga sebe. Mislim da moja žena zaslužuje malo mog vremena. Što stariji postajete, to se više osjećate krivim zbog toga.'

Pričao je o tome kako duguje više vremena obitelji, trojici sinova i unučadi, od kojih je najstariji rođen iste godine kao i današnji Unitedov prvotimac Nick Powell, samo dvije godine mlađi od Phila Jonesa. No ipak... 'Trenutno to ne mogu napraviti', rekao je. 'Znam da bi mi bilo teško. Ono što bih zaista želio je putovati na mjesta na kojima nikad nisam bio. Volio bih provesti tri ili četiri mjeseca u Americi. Lako je otići u mirovinu, ali što onda? Ostaje vam puno vremena – budite se u šest ujutro, izlazite iz kreveta i odjednom shvatite da to više nije vaš život...'

Liverpoolova ikona Bill Shankly povukao se s 60 godina starosti i ostatak života proveo žaleći zbog te odluke. Uskoro se počeo redovno pojavljivati na igralištu za trening, a igrači, koje je sad vodio njegov nasljednik Bob Paisley, još uvijek su mu se obraćali sa 'šefe'. Postalo je to previše čudno, do točke kad mu je dano do znanja da nije više dobrodošao u klub koji je praktično izgradio. Umjesto toga Shankly je počeo odlaziti na treninge Evertona, kluba čije se igralište nalazilo u neposrednoj blizini njegova doma.

Ferguson se ponekad odavao maštarijama o tome što će raditi u mirovini. '„Čitat ću povijesne knjige, učit ću nove jezike. U školi sam četiri godine učio njemački, francuskim se bavim već godinama, a mogao bih se baciti i na talijanski. Moram si naći učitelja klavira...', pričao je. No prije neke dvije godine promijenio je priču i u intervjuu za talijanski list La Gazzetta dello Sport izjavio: 'Moj otac otišao je u mirovinu na svoj 65. rođendan. Umro je godinu dana kasnije. Najgore što možete napraviti je navući papuče. Ljudi kažu: 'Radio sam 45 godina i zaslužio sam odmor.' Ma kakvi. Imate dužnost ostati aktivni i u dobroj tjelesnom stanju.'

Postao je svjestan da za njega ni u mirovini neće biti odmora od nogometa, da će morati ostati aktivan i prisutan u klubu – jer Sir Alex Ferguson jest nogomet. Jednom kad je to shvatio, postao je spreman. Sve poslije toga bilo je samo čekanje povoljnog trenutka, još jednog trijumfa u sudačkoj nadoknadi vremena koju Englezi već dugo zovu – Fergie time.