Siniša Mihajlović potrošio je četiri prijateljske utakmice eksperimentirajući sa sustavom i formacijom, a koliko je novi srpski izbornik uspio u svojoj potrazi za idealnim timom, pokazat će večerašnji sudar sa Škotima na Hampdenu. S druge strane, Škoti se, kao uostalom i uvijek, nadaju da će limitiranu kvalitetu nadoknaditi velikom borbenošću i podrškom s tribina, koje će i večeras sasvim sigurno biti ispunjene do posljednjeg mjesta.

Nakon što su u istočnom susjedstvu sramotno ostali bez Europskog prvenstva, prepustivši svoje mjesto u baražu Estoncima, Srbi su se odlučili na radikalan rez u reprezentaciji. Povjerenje su dali Siniši Mihajloviću, koji se kalio uz terene Serije A, a ovaj nekadašnji nogometaš Crvene Zvezde slijedio je primjer kapetana Nemanje Vidića, koji se oprostio, i u penziju je poslao nekolicinu iskusnih igrača koji su do tada bili 'preplaćeni' na nacionalni dres. Cilj je bio pomladiti selekciju i u borbu za Brazil ući sa svježom krvlju. Mihajlović se nije sakrivao iza toga - poručio je još na predstavljanju da je jedan jedini cilj plasman na Svjetsko prvenstvo - ali prema do sada prikazanom, mnogo je problema pred njim.

Srbija je između dvije kvalifikacijske kampanje odigrala četiri prijateljske utakmice, upisavši tri poraza (Španjolska, Francuska i Švedska) te remi s Ircima kod kuće. Sve četiri utakmice obilježili su isti atributi - Srbija je djelovala dobro organizirano u zadnjem redu, ravnopravno se nosila sa boljima u neutralnoj trećini terena, ali je završnica ta koja zaslužuje prefiks užasna. Srbi su u 360 minuta zabili tek jedan gol, i to nakon prekida (strijelac Subotić), dok su napadači ostali na ćorcima.

Mihajlović je probao s potpuno novim sustavom 3-4-2-1, pokušavao je i sa 4-5-1, protiv Irske je igrao i sa 4-3-3, predstavljajući čak i pokušaj s 'lažnom devetkom', ali pomoći jednostavno nije bilo - jednostavno, ova Srbija nema pravu udarnu iglu u vršku napada. Međutim, zadnji red ove selekcije zaista djeluje impresivno. Ključni čovjek svakako je Branislav Ivanović, prvak Europe sa Chelseajem i novi kapetan, uz njega je Dortmundov Neven Subotić, lijevo je Kolarov, tu su i Zenitov Luković, Lyonov Biševac ili Cityev Nastasić kao alternative.

Iako treneri na Balkanu izbjegavaju takav pristup, s obzirom na limitiranu kvalitetu prema naprijed, jasno je da će Mihajlović svoju igru morati bazirati na čvrstoj obrani i voditi se principom da je najvažnije primiti gol manje. Ne pretjerano inovativni i kreativni vezni red, pak, ima brzinu, pogotovo u Tošiću, pa je transformacija u kontranapad jedino oružje koje Srbija trenutno ima. I prekidi, naravno.

Na Hampdenu ne treba očekivati neku nogometnu ljepoticu. Štoviše, kreativnost sasvim sigurno nije riječ kojom biste opisali Škote, koji već godinama sanjaju o velikom natjecanju, ali su objektivno limitirani kvalitetom i mogućnostima. Uzdaju se u vlastitu agresivnost i motiviranost, prepuni stadion i pritisak na gostujuću selekciju.

Ova utakmica svakako će dati odgovor na mnoga pitanja u ovoj skupini, a eventualni pobjednik dobit će snažan vjetar u leđa prije nastavka kvalifikacija. U Srbiji, za razliku od Škotske, atmosfera nepovjerenja je u zraku, FSS je već Beograd zamijenio Novim Sadom, bojeći se praznih tribina u utakmici s Walesom, a eventualni kiks stavio bi još veći i teži uteg na Mihajlovićeva nejaka trenerska pleća.