Sve do posljednje minute posljednjeg kola kvalifikacijskog ciklusa Turci su morali strahovati za drugu poziciju na ljestvici. Na kraju su je i ostvarili, ne toliko zbog pobjede nad Azerbajdžanom, koliko zbog njemačkog karaktera i fair playa, budući da su Nijemci pobijedili Belgiju u posljednjem kolu iako su već odavno osigurali prvo mjesto na tablici
Ako je hrvatska reprezentacija igrala neuvjerljivo tijekom cijelog kvalifikacijskog ciklusa, onda to barem u jednakoj mjeri vrijedi i za Tursku. Po kvaliteti prikazane igre Belgijanci su ih nadmašili za klasu, pa Turci mogu zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi, belgijskoj nezrelosti i njemačkom mentalitetu da uopće imaju šansu natjecati se za predstojeće europsko prvenstvo. Tijekom kvalifikacija pokazali su mnoštvo prije svega defanzivnih slabosti, a mi smo izdvojili najvažnije.
Spora transformacija napad – obrana
Transformacija ofenzivne u defanzivnu formaciju stvar je taktičke uvježbanosti i discipline, nešto što su prošle Hiddinkove ekipe obavljale sjajno. S Turcima nije uspio postići tu vrstu uigranosti, pa se igrači često nađu u 'ničijoj zemlji', umjesto spremni brzo zauzeti svoje mjesto u defanzivnoj formaciji kada ostanu bez lopte. Najjasnije se to vidjelo kod prvog primljenog pogotka protiv Njemačke u Turskoj, kada su zakazali upravo u tom taktičkom segmentu. Iako nisu izgubili loptu u zoni direktno opasnoj po svoj gol (jer je ona bila u njemačkom šesnaestercu), Nijemci su nakon samo dva poteza uspjeli izbaciti Gomeza u situaciju jedan na jedan s turskim braničem, u priliku koja se u normalnim okolnostima ne bi smjela dogoditi.
Uža obrambena linija
Kako se bočni obrambeni igrači često priključuju napadu, na tim pozicijama ostaje rupa koja se može iskoristiti ukoliko se lopta brzo odigra. Osim toga, centralni stoperski dvojac, koji će se u prvoj utakmici sastojati od Serveta i Korkmaza, čine svi samo ne izvanserijski igrači, koji ne mogu izdržati direktne dvoboje protiv bilo kojeg vještijeg driblera. Iako su sasvim solidni u zraku i dovoljno jaki da je teško protiv njih igrati leđima, na širokom prostoru mogu ispasti smiješni, čak i protiv sasvim prosječnih napadača. Dodatno, kako turska momčad ne spada u red najodgovornijih, često im ne uspijevaju ofsajd zamke, tako da su se belgijski i njemački napadači relativno lako ubacivali iza leđa njihovih braniča.
Pogreške i jeftini golovi
Na čelu s već tradicionalno pogreškama sklonim golmanom Volkanom, turski se braniči trude ne ostati dužni svome vrataru. Tijekom kvalifikacija, u dvije su važne utakmice (protiv Belgije i Njemačke u gostima) primili dva iznimno jeftina pogotka, koji su bili rezultat katastrofalnog ispucavanja lopte uže turske obrane. Dok je Volkan pogriješio u već izgubljenoj utakmici pri rezultatu 2:0, greška Birincija omogućila je Belgijancima početni pogodak, nakon kojeg su Turci samim čudom izvukli remi. Većina pogrešaka slijedi nakon što turske braniče i golmana pritisne protivnička ofenzivna linija i to je jedna od mogućih taktičkih varijanti kojima Hrvatska može iznenaditi Tursku, pa makar se i igralo u Istanbulu.
Visoke lopte i prekidi
Kada se pogledaju mnoge prilike koje su im stvorili Belgijanci ili Nijemci, dobar dio njih stigao je bilo nakon prekida ili nakon visokih lopti upućenih u šesnaesterac. Pozicijska igra cijele obrane nije na visini, tako da je to mana koju turska obrana dijeli s onom hrvatskom. Osim što im fali visina, i u ovom im segmentu nedostaje već prije spomenuta taktička odgovornost, pa protivnički igrači ostaju neobjašnjivo često sami unutar turskog šesnaesterca. To su mane koje Hiddink ne može ispraviti u kratkom vremenskom periodu, a koje su posljedica načina na koji funkcionira turska momčad. Iako su trkački jaki i znaju odigrati visoki presing, taktički zadaci, pozicijska igra te strogo održavanje formacije nikada im i nisu bili jača strana.
Saga oko Sahina
Nikako za Turke nije dobro da im uoči dvije najvažnije utakmice ove godine novinske stupce puni igrač koji se ne nalazi na popisu izbornika za dotične dvoboje. Nuri Sahin najpoznatiji je i vjerojatno najbolji turski igrač kojeg turska javnost trenutačno tretira kao nacionalnog izdajnika jer je dozvolio svome klubu madridskom Realu da ga prijavi kao ozlijeđenog i stoga nedostupnog, iako je u posljednjoj prvenstvenoj utakmici ušao u igru i odigrao dvadesetak minuta. No, koliko bi on doista mogao pomoći Turcima? Momak nije gotovo šest mjeseci odigrao pravu natjecateljsku utakmicu, a i prije toga se nije isticao igrama u dresu nacionalne selekcije. Čini se da su si po ovom pitanju Turci napravili medvjeđu uslugu, napuhavši ovu priču izvan potrebnih proporcija.