Iako Slovenci ni protiv Egipta nisu blistali igrom, izborili su posljednji napad za bod. I tik pred sirenom zabili pogodak. Ali...
Norveški suci Lars Jorum i Havard Kleven poništili su pogodak Mihe Zarabca za nesuđenih 26:26, koji bi barem teoretski ostavio Slovence u igri za četvrtfinale. Svi su se pitali zašto – od igrača i članova stručnog stožera na terenu i klupi do novinara, slovenskih i stranih, u zakulisju. Prvi je situaciju razjasnio Primož Prošt, koji je kroz mješovitu zonu pojasnio da je podaja Aleksa Vlaha bila peta u trenutku kada su suci već podigli ruke za pasivan napad. Dozvoljene su samo četiri dodavanja, pa je u tom smislu sve bilo po pravilima.
Međutim, kontroverzno je to što su norveški suci uopće procijenili da je napad Slovenije bio pasivan. Izabranici Uroša Zormana, naposljetku, 'glavom kroz zid' pokušavali su izjednačiti rezultat, nikako nisu branili prednost. 'Sudac je dosudio pasivan napad, a zašto je uopće podignuo ruku, nije mi jasno. Počeli smo napad 40 sekundi prije kraja, a suci su podigli ruke 15 sekundi prije kraja. Egipćanima to nisu radili. Bilo je puno takvih odluka na utakmici, šteta'. izjavio je Jure Dolenec u mješovitoj zoni pred okupljenim novinarima.
Blaž Janc također nije očekivao podignute ruke sudaca. 'Iskreno, nisam ni vidio da je sudac podigao ruku. Mislio sam da je sudio prekršaj u napadu ili nešto drugo, pa mi nije bilo jasno. Ali da, rekao je da je bilo pet dodavanja. Našim zadnjim napadima nikako da krene. Ne mogu vjerovati da se jednom nije okrenulo u našu korist, da zabijemo taj gol. Ipak, činjenica da smo se iz nemoguće situacije vratili u igru pokazuje da ekipa ima karakter i da smo dali sve od sebe,' rekao je kapetan Slovenije.
Slično je izjavio i izbornik Uroš Zorman, kojeg je također zasmetala odluka sudaca da procijene kako njegova ekipa u posljednjih pola minute nije imala namjeru postići pogodak. 'Sve je bilo korektno, ali me smeta tajming kada su podigli ruku. Nakon minute odmora krenuli smo u napad, ostalo je još 30 sekundi. A oni su podigli ruke 15 sekundi prije kraja. O tome možemo raspravljati, baš kao i o onoj situaciji s nogom, gdje mi je sudac kasnije priznao da je pogriješio. Ali na ovakvim utakmicama te greške imaju težinu – jedan gol više ili manje čini veliku razliku. Isto tako, za prekršaje nisu ništa vraćali u našu korist. Zato rukomet ostaje gdje jest. Dok se takve stvari ne promijene, uvijek ćemo biti... Ah, pustimo to, nisu suci glavni krivci. Mi tijekom cijelog prvenstva nismo bili pravi', zaključio je Zorman.