kriza u dinamu

Smjena Bjelice nema nikakvog smisla

18.12.2024 u 10:48

Bionic
Reading

Dinamo će do kraja polusezone u subotu igrati protiv Varaždina i onda otići na odmor. No vremena za opuštanje nema jer je klub u ogromnoj krizi

Nakon golgote s ozljedama i rezultatima, Dinamo je u zadnja tri kola prije zimske pauze ušao s idejom da će nekako pobijediti Slaven, Lokomotivu i Varaždin i sa što manjim mogućim zaostatkom otići na božićne praznike.

Nije pobijedio ni Slaven, još manje Lokomotivu i utakmica s Varaždinom je za momčad Nenada Bjelice finale Lige prvaka. Nitko ne želi otići na pauzu s još jednim lošim rezultatom; dosad ih je jednostavno bilo previše. Sedam utakmica zaredom Dinamo nikoga nije pobijedio, primio je ukupno 22 gola u prvenstvu, a konkurencija u SHNL-u trenutačno mu bježi sedam bodova. I to je nevjerojatno mali zaostatak s obzirom na to kako igra i izgleda.

Hitni sastanak u VIP prostorijama Kranjčevićeve

Debakl u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive 3:1 dodatno je produbio tu krizu. Blijedih lica, Dinamovi čelnici su nakon utakmice održali hitni sastanak u VIP prostorijama Kranjčevićeve, a za nedjelju sazvali sjednicu Izvršnog odbora, koja je ionako trebala biti održana u ponedjeljak. Tema su, između ostalih, trebali biti sportski direktor Marko Marić i trener Bjelica. Nagađalo se da bi moglo doći do smjene trenera, vadio se opet popis potencijalnih kandidata, ali uprava je odlučila da rezova neće biti.

Promijenila su se vremena u Dinamu. Sergej Jakirović je prošle sezone preživio četiri teška poraza u pet utakmica, a onda i katastrofu protiv Lokomotive na početku godine, da bi konačno pao nakon poraza od Hajduka i epske katastrofe protiv Bayerna. Bjelica je ostao na klupi iako sedam utakmica nikoga nije pobijedio, a povest će Dinamo i na pripreme početkom siječnja. Nekad bi treneri u Maksimiru letjeli nakon dvije utakmice bez pobjede, a kamoli sedam.

Nije Bjelica bez krivnje

Koliko god bile glasne poruke dijela navijača, koji su tražili Bjeličinu smjenu, ona bi u ovom trenutku bila potpuno pogrešan, da ne kažemo glup potez. Da se razumijemo, nije Bjelica bez krivnje za ovakvo stanje u momčadi. On je taj koji je s njima svaki dan, koji bi trebao procijeniti na koga može računati u krizi, a po rezultatima se vidi da tu formulu nije uspio naći. Previše se držao nekih igrača koji vidno nisu u formi i prečesto je spominjao nesreću, loše terene i ozljede.

No pehova je zaista bilo i to u nevjerojatnoj količini. Josip Mišić, Petar Sučić, a osobito Bruno Petković igrači su bez kojih Dinamo ne zna i očito ne može igrati. Manchester City je ostao bez Rodrija, jednog od glavnih igrača, pa Pepova ekipa izgleda kao da se prvi put sastala na terenu. Dinamu nedostaje Josip Mišić, njegov Rodri, a na sve to još i Sučić i Petković. Maknite Fodena i Haalanda iz Cityja i sigurno bi imali još lošije rezultate, ako je to uopće moguće.

Bilo je pehova u utakmicama koje Bjelica spominje. Banić, Sušak i Šubarić igrali su susrete života protiv Dinama, stvarno su sve poskidali. Promašivao je Dinamo zicere, pucalo se preko i pokraj gola s dva metra... Dodamo li tome i sasvim normalan pad forme Sandra Kulenovića, koji je prvi put u karijeri prvi napadač Dinama, nedostatak pravog trećeg napadača te ozljede Ademija, Torrentea i Nevistića, Dinamova cityjevska forma nije toliko ni začuđujuća.

Bjelica ovu momčad nije selektirao, nije je pripremao, došao je usred sezone i nakon tri jako teška poraza - od Hajduka, Bayerna i Slavena. Od početka se oslonio na one igrače koje je najbolje poznavao i koje je vodio, ali koji su sada stariji četiri godine. S druge strane, kadar koji mu je na raspolaganju sigurno je dovoljno dobar da može i mora pobijediti Goricu, Slaven, Lokomotivu...

Smjena bi bila samo novi šok

Što bi smjena trenera donijela u ovom trenutku? Samo nove šokove, koji nikome ne bi dobro došli, i lutanje s njegovim potencijalnim kandidatima. Spominjali su se Željko Sopić, Damir Krznar i stranci, ali nitko ne može garantirati da bi nešto bilo bolje, niti bi njihov dolazak izliječio ozlijeđene igrače. Uz sve to, eventualni rastanak s Bjelicom bio bi izrazito skup.

Sve je više onih koji upiru prstom u novu Dinamovu upravu, a ona je upala u prvu pravu krizu otkad je na vlasti. Traže se smjene svih; od predsjednika Velimira Zajeca do sportskog direktora Marića. Traže se ostavke klupskog rukovodstva, što se neće dogoditi, a jedini koji bi mogao stradati u pokušaju da se izađe iz krize upravo je Marić.

Njegovi potezi i pojačanja pod ogromnim su povećalom i upitnikom. Neshvatljiv je, recimo, bio potez Dinama da ne dovede Marina Šotičeka zbog doslovno stotinjak tisuća eura, a onda se bez puno razmišljanja plati dva milijuna eura za Juana Cordobu i da mu se veću plaću od one koju je tražio tadašnji igrač Lokomotive. Prije toga je propao i transfer Marca Pašalića iz Rijeke, mudrovalo se oko Ramona Miereza i još nekih igrača.

Dinamo se olako riješio Frana Brodića, a koji je želio ostati u Maksimiru čak i kao treći napadač i sad bi mu baš dobro došao. Boško Šutalo pušten je u Standard, pa se sad klub pati sa stoperima, kao i s lijevim bekom, kojeg i dalje - nema. Takuya Ogiwara nije 'taj', a nije ni Jan Oliveras, i tu poziciju silom prilika igra Ronael Pierre-Gabriel, kojemu je mjesto na desnom beku.

Otpisani Samy Mmaee dobio je 900.000 eura na potpis ugovora, 840.000 eura godišnje plaće i ugovor na čak četiri godine. Bio jedan od najboljih Dinamovih igrača u dvije prevažne utakmice s Qarabagom, ali se ispostavio kao problematičan lik te će sad biti jedan od promašaja kluba. Za Nathanaela Mbukua i dalje nitko ne zna je li pojačanje ili nije, a Maxime Bernauer proživljava jednu od čudnijih karijera stranaca u novijoj Dinamovoj povijesti.

Dinamo je zadržao baš sve svoje glavne igrače

Bilo je, naravno, i dobrih poteza. Dovedeni su Arber Hoxha i Lukas Kačavenda, koji bi mogao biti budućnost Dinama, došao je i Luka Stojković, a stigao je i Marko Pjaca. Svakako se premalo naglašava činjenica da je klub u ljetnom prijelaznom roku zadržao baš sve svoje glavne igrače, što nije bilo nimalo lako.

Dinamo se u posljednjih godinu dana oslanjao na strance, koje je dovodio za malo ili nimalo novca, a to se pokazalo kockanjem i pogrešnom strategijom. Ovog ljeta klub nije ni imao vremena potrošiti ozbiljniji novac jer se plasirao u Ligu prvaka nakon završetka prijelaznog roka. U zimskom prijelaznom roku nikad se ne možeš istinski pojačati, ali na Dinamovoj struci je da to učini ove zime jer joj je to - posao.

Najveća pojačanja bit će Mišić, Sučić i Petković, ali ne daj bože da se ponovno netko ozlijedi, a klub nije osigurao zamjenu... Ulazak u Ligu prvaka donijet će Dinamu oko 35 milijuna eura, a on se već hvali time da povećava komercijalne prihode. Eventualni naslov prvaka vrlo lako bi mu mogao dogodine donijeti direktan ulazak u Ligu prvaka i još 35 milijuna eura. Ako se nešto od toga ne može usmjeriti u jednog ili dva ozbiljna igrača, onda je izrazito upitno što to svi oni rade.

Dinamu u siječnju trebaju lijevi bek, stoper i napadač, a to moraju biti ozbiljni i provjereni igrači. Sve ostalo bile bi alibi odluke...