Cro Copov emotivan post prenosimo u cijelosti:

'Dragi prijatelji, morao sam na žalost otkazati borbu u Seoulu. Već u početku priprema ozljedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podić  Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine, i svakodnevnim terapijama i inekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od 2 do tri tjedna a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišica je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju.

To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u Minhen na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje, u Vinkovce kad idem moram 2 puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me užasno bole u sjedećem položaju, koljeno desno koje je 4 puta operirano isto. I sad još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet bez obzira radi čega i šta snimam, nalaz počinje sa ' degenerativne promjene', ali to je cijena koja se mora platiti.

Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje, materijalne stvari, a za muku, bol, krv i suze nitko ne pita niti ih zanima. Ali to je tako u životu. Sad je dva ujutro a ja zaspati ne mogu, prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima. I svjestan sam da sam dosao do kraja svog borilačkog puta. Ali treniranje pod bolovima vise ne želim. Tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga, skupio 9 operacija tijelo je postalo sklono ozljedama ,nakon svakog treninga stavljam led na koljeno operirano jer se napuni tekućinom, terapije dva puta tjedno. Iduca borba bi mi bila 80-ta profesionalna a to je jako puno.

Pogotovo u toj konkurenciji. K-1, Pride, igf, UFC, najveci problem ce mi biti adaptacija na 'civilni' život, bez 2 treninga dnevno i vječnih putovanja po svijetu, što mi i neće tako teško pasti. Treniraću dok sam živ jer to je moj život ali ne takvim tempom i to me na neki način raduje.

Ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga vec moja konačna odluka. I to je najbolje za mene. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora i na zdravlje svoje misliti. Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam vjerujem dubok trag u borilačkom sportu, u slobodnoj borbi i u k-1 i nemam ni za čim žaliti. Hvala svima koji su me pratili i podržavali a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja. Pozdrav!'

Cro Cop je u kickboxingu ostvario 31 pobjedu i osam poraza, a najveći uspjeh mu je K-1 naslov 2013., u organizacijama MMA-a upisao je 31 trijumf, 11 izgubljenih mečeva, dva neodlučena i jedan 'no contest' te je 2006. osvojio PRIDE-ov Grand Prix. U amaterskom boksu bio je na 40 pobjeda i pet poraza... Njegov meč s Fedorom Emelianenkom (kolovoz 2005) smatra se najboljim mečem u povijesti MMA.