Odlasci 1986., poslije prve utakmice protiv Waregema, te onaj 2010. bili su posebno bolni za trenera Hajduka, Stanka Poklepovića. Legenda bilih, trener koji odrađuje četvrti mandat progovorio je o tome tijekom chata na portalu Tribina.hr

Osim teških trenutaka, Poklepović je otkrio niz zanimljivosti trenerskog posla, a za vas smo izabrali nekoliko vrlo zanimljivih odgovora. Cijeli razgovor s trenerom Hajduka pročitajte OVDJE..

Tomislav Ivić vjerojatno je najveće trenersko ime Hajduka. Zašto se i kasnije njegovo znanje nije više koristio?
Nažalost, Ivić je bio zapostavljen kad je bio neophodno potreban da kanalizira struku prema suvremenim načinu interpretacije igre. To je za mene bio veliki promašaj kluba.
Što se ostalih trenera tiče, od Luke Kaliterne sam puno toga naučio, imao je fantastičnu viziju koja se mijenjala u fukciji igre, a s Ivićem sam imao privilegiju raditi. S Ivićem sam bio kompatibilan, u sportu i izvan sporta, imali smo slične osjećaje, voljeli igru, rad, svoj život smo posvetili nogometu. To je bila zajednička opsesija, moja i njegova. No, Hajduk je imao i druge stručnjake, recimo Lušticu ili Mladinića, trenere koji su bili značajni za struku Hajduka.

Vidite li tu strast i opsesiju danas kod mladih trenera?
Moram priznati da ne vidim tu opsesiju. No, valja priznati, promijenile su se stvari, drugačiji je pristup vježbanja, organizacije i upravljanja. Danas je na snazi poduzetničko upravljanje, a ne političko, a igra diktira da se promijeni pristup trenera.

Nema više vježbanja kao što je bilo prije nego su metode drugačije, od rada do komuniciranja. Razlog je jednostavan; teži se atraktivnosti, a ne samo rezutatu. Atraktivnost privlači gledatelje, pa su zato danas i drugi zahtjevi postavljeni pred trenere.

Možete li malo to pojasniti; koja je najveća razlika u radu trenera sad i nekoć?
Postoji razlike jer je znanost ušla u sport i nogomet. Znanestvene metode su ponuđene pa se ne može igrati samo na bazi talenta, nego je znanost sve zastupljenija u pripremi, razvoju igrača, igre i općenito svega u trenažnom procesu.

Koliko vi sami u Vašem radu prihvaćate te promjene?
Prilagođavao sam se kako je nogomet tražio te vršio promjene u samom radu i u stilu igre, brzini izvedbe na terenu koja je puno brža danas nego ranije. Uvijek sam tražio način da sprovedem igru koja može polučiti rezultat.

Ovo vam je četvrti mandat. Zanimljivo, Hajduk ste vodili u europskim natjecanjima u tri mandata. Pri tom, imate sve domaće pobjede i samo jednu gostujuću. Koju biste pobjedu izdvojili i zašto?
Torino, Metz. Dnjepr su bile redom velike pobjede, posebno ova u Ukrajini. Gore smo dobili 1:0, u strašnim uvjetima. Oni su bili jaki, a posebnu ulogu je odigrao Gudelj koji je bio fascinantan u tom dvoboju.
Možete li nam opisati pripremu takve utakmice te nas malo vratiti u to doba?

Pripreme su bile vrhunske. Vrlo smo pedatno pratili protivnika, a to nije bilo lako. Krešić je gledao njihovu utakmicu. Gledali smo i snimke, a njihova igra bila je potpuno drugačija u odnosu na izvještaje koje sam dobio. Tada sam odlučio sve temeljiti na viđenom po snimkama i bio sam u pravu jer ista momčad igrala je u dvije utakmice potpuno drugačiju igru.
Mi smo tada igrali nogomet koji je bio ispred vremena prepoznavajući protivnikove mane. Radili smo sve da zatvorimo njihove adute i da istaknemo svoje prednosti. Imao sam igrače koji su bili sposobni mijenjati taktiku tijekom igre, što je bilo najveće postignuće.

Bilo je i teških trenutaka u Vašoj karijeri. Kako ste primili otkaz nakon Waregema 1986., a kako nakon Zenita 2010.?

Poslije Waregema mi je bilo vrlo teško, jer smo bili na dobrom putu da napravimo dobre rezultate. Waregem je tada bio najslabija momčad natjecanja koja nas je preskočila u zadnji čas.

Zenit je slična priča. Ušli smo u Europu, pripremali smo se, napravili smo dobru igru i čak rezultat. Još smo trebali odigrati dvije utakmice doma i Anderlecht vani, no onda su mudraci odlučili kako jesu. Odluku, navodno NO-a, mi je tada prenio g. Sapunar.

Nama je tada trebala još jedna pobjeda da prođemo dalje. Igrali smo dobro, i mirisalo je da ćemo preskočiti grupu. Mene su maknuli i nisu mi platili do kraja ugovora, kao što su to drugima radili. Nažalost, to je bio zločest i ljubomoran pristup, a nisu odgovarali za to.

Danas ne očekujem ništa. Ovaj posao volim i radim, tu sam na dispoziciji. Ako budem kao što sam sada, mogu i dalje raditi, ali to je na rukovodstvu da procijeni valjanost takve odluke. Ponekad mi doduše nedostaje mir i moje masline, ali ovo je jednostavno takav posao.