Prošlotjedna tragedija Velšanina Garyja Speeda, Bilićevog bivšeg suigrača, a sada, nažalost, i bivšeg suparnika na klupi velške nogometne reprezentacije dodatno je ukazala na veliki problem koji pogađa, ne samo 'obične ljude', koji imaju tzv. nesretne živote, već i one za čiji život mislimo da je bajka, prepuna materijalnog užitka, a samim time i bezbrižnosti. U tu kategoriju mnogi bi svrstali sportaše, posebice one koji su kroz karijere skupili velike količine novca, dovoljne za tri generacije, pa nas vijest o slučaju poput Speedova prilično šokira. Tim prije što je i Bilić za igrača koji mu je bio kapetan rekao da je pozitivac i čovjek velika srca.

'Činjenica je da se danas u sportu okreće veliki novac i da je sport postao veliki posao. Samim time i od sportaša se očekuju iznimni napori, što fizički, što psihički. Posebice kada je riječ o igračima velikih klubova, a koji nastupaju i u reprezentacijama, pa godišnje skupe po 50 i više utakmica. Usto poslodavci im organiziraju, u želji za što većim profitom, poput Arsenala ili Reala, razne turneje po svim stranama svijeta. A to je za igrače na tom nivou izuzetno naporno. Opet ponavljam, kako fizički. tako i psihički', pojasnio je liječnik hrvatske nogometne reprezentacije dr. Jurica Rakić te nastavio:

'U klubovima su svjesni svih tih problema, pa angažiraju i po 25 vrhunskih igrača kako bi se taj fizički napor malo smanjio. Međutim, ostaje onaj psihološki problem koji većina igrača uspijeva nekako nadvladati. Nažalost, svatko od nas ponekad je u nekakvom akutnom depresivnom stanju, ali ima ljudi koji se iz toga znaju izvući ili eventualno zatražiti pomoć. Također, dio tih igrača ili sada sudaca, koji su pokušali napraviti suicid, a neki su to nažalost i ostvarili, u takvim depresijama bio je rijetko, pa se okolini i nije činilo da im treba pomoć. Iako grubo zvuči, možda je lakše ako je čovjek u kroničnoj depresiji i vidi se da mu treba stručna pomoć te se uspijeva reagirati na vrijeme. Zato bi svi koji su vezani uz te sportaše trebali više brinuti o psihičkim stanjima i duhovnim vrijednostima, a ne samo površno pratiti što se i kako događa kod njih.'

Iako se takve stvari posljednjih godina češće spominju, dr. Rakić uvjeren je da je to samo zbog medijskog praćenja.

'Nažalost, takvih situacija bilo je i prije, a bit će i u budućnosti. Također, ne događaju se samo u sportu, a posebno ne samo u nogometu, već se zbog medija tim slučajevima daje više prostora. Ponavljam, sport je postao veliki posao, interes tržišta i poslodavaca je ogroman, a mogućnosti pojedinih sportaša očito nisu dovoljne i zato se odgađa da u jednom trenutku, najjednostavnije rečeno, sportaš pukne, a to je stanje koje bi trebali primijetiti svi, posebice oni njima najbliži i najbliskiji', zaključio je dr. Rakić.