Nakon remija u Varaždinu (dok su rane od ispadanja od Šerifa još bile svježe) početkom prošle sezone Zdravko Mamić hladno se riješio trenera Zajeca i okrenuo se kvalitetnijim rješenjima na klupi. Tako je srušio pontonski most prema sjevernoj tribini, što je tada Zajec prvenstveno bio, i doveo europski kalibar - Halilhodžića.

Ostatak je poznati dio klupske povijesti - najglasniji navijači su nakon te kapi koja je prelila čašu napustili tribine, a Dinamo je krenuo prema Ligi prvaka.

Teško je zaključiti da bojkot i rezultatski procvat nisu usko povezani. Pritisnut odozdo, Zdravko Mamić se od navijačke oštrice branio sportskim potezima i počeo stvarati jaku momčad, stadion pristojna izgleda i sportsku politiku dostojnu kluba koji se voli nazivati europskim. BBB-i još nisu vidjeli Tonela, Beqiraja, Kovačića, Vidu, Šituma... Velikog Vahu u akciji neće ni vidjeti, posjetili su ga tek na dva treninga.

Ovoga ljeta doveo je devet novih igrača (Vida, Atta, F. Škvorc, Leko, Pokrivač, Alispahić, Špehar, Krstanović, D. Škvorc) i još nedostaje Šimunić da se od prinova može složiti novi sastav (bez vratara) u formaciji 4-4-2. To je sportska poanta, da se izbjegavaju situacije u kojoj nakon prodaje Mandžukića u napadu ostaju Slepička, Sivonjić i Dodo a i dalje se trubi o europskim ambicijama. Nadiru mladi lavovi Kovačić i Šitum, Lokomotiva nudi (Antolić, Mlinar, Komorski...) jake adute za budućnost i teško je predvidjeti kada će Hajduk doći blizu.

Stadion je izvana ista ruševina kakva je i bila, ali TV kamere nude pogled na lijepu arenu, a okolnja igrališta neusporedivo su funkcionalnija nego lani. Sve je to skupa moglo biti učinjeno i ranije, ali je postala sjajna nuspojava upravo navijačkog bojkota.

Kao i olujni čelnik, uteg Dinamu često su znali biti i upravo ti navijači. Ne treba ići predaleko u prošlost - Prag, Temišvar, Udine... Zbog svih tih utakmica Maksimir je nakon kazni zjapio prazan i bili su to klasični autogolovi na radost protivnika i Uefinog blagajnika. Borbom za pravdu, zakonitost i transparentnost BBB-i su si zadali jednak zadatak i sada se moraju pridržavati vlastitih pravila. Iluzorno je očekivati da se više nitko nikada neće potući ili biti priveden zbog pijanstva, ali kolosijek se mora promijeniti. Grupi mora biti jasno da svaka baklja u terenu šteti klubu kojega smatraju svetinjom i ta se pojava mora odstraniti automatski. Dalje, pred njima je još jedan veliki ispit zrelosti. Dio navijača s iskustvom odvojio se od grupe i 'bojkotirao bojkot' i njihov eventualni međusobni sukob ne smije ometati ostale posjetitelje. Obzirom da se iz bojkota svi navijači vraćaju na sjever, Maksimir bi morao ostati mirna oaza, ali na gostovanjima će protivnici biti izmiješani i neka razina tolerancija morat će se uspostaviti.

Uglavnom, tiha misa je gotova, navijači se vraćaju na svoje radno mjesto. Na sjevernoj tribini čitavo je vrijeme ostao vakuum koji će se sada ispuniti, a borba tih navijača za sustav 'Jedan član, jedan glas' ostaje. Uostalom, pravna navijačka skupina (ZZD) čeka odgovor ministra Mlakara koji mora biti poslan do srijede (sutra) u ponoć, a ako ministar bude ignorirao zahtjev za ocjenom zakonitosti rada kluba, spomenuta inicijativa podići će ustavnu tužbu.

Načelno puno toga ostaje isto, ali kraj bojkota donosi porast emocija, decibela i tenzija općenito. One elemente zbog kojih je nogomet najpopularnija igra svijeta.