No daleko od toga da je posljednja prepreka lagana - slovenski prvak maksimalno je motiviran, za njih bi plasman u Ligu prvaka bio iskorak nakon lanjskog igranja u Europskoj ligi, ali i ispunjenje svih snova. Malo je vremena ostalo, no za učenje ili, bolje rečeno, ponavljanje znanja, nikada nije kasno. Pogotovo ne pred ovako važan ispit. Kakve pouke Dinamo može izvući iz sinoćnjih kvalifikacijskih utakmica? Izdvojili smo tri, u osnovni opće poznate stvari, koje su svejedno bile presudne za jučerašnje dvoboje.

Individualna kvaliteta

Iako će svaki trener istaknuti kako je u nogometu momčad najvažnija, jasno je da na kraju individualna kvaliteta donosi prevagu u ovakvim utakmicama. Ustvari, situacija je poprilično jednostavna - u ovom dijelu sezone većina momčadi je još u traženju forme i idealnog sastava. Moderni nogomet stvari je postavio tako da se svakog ljeta gotovo sve ekipe manje ili više, ali u svakom slučaju značajno mijenjaju. Uz to, ovo je nivo natjecanja u kojemu su razlike u kvaliteti momčadi male, pa nije ni čudo da najčešće presudi iskustvo i kvaliteta jednog ili dvojice individualaca. Na svojoj je to koži sinoć najbolje osjetio Basel, koji je djelovao dobro, ali jednostavno nije imao rješenja za briljantnog Modoua Sougoua, koji je ne samo postigao dva pogotka za preokret, nego bio i daleko najbolji igrač na terenu. Slično je bilo u Kopenhagenu gdje je odlučio sjajni vratar domaćih Johan Wiland, u Moskvi gdje je prelomio majstorski gol Kombarova ili u Švedskoj gdje je dominirao iskusni Giorgos Samaras. Dakle, u ovom dijelu sezone važno je imati igrača koji će bljesnuti i gurnuti kola u pravu stranu.
210495,210397,210309,210289
Impresioniranost

Čast izuzecima, ali u ovakvim utakmicama gotovo po pravilu pobjeđuju favoriti. Već smo rekli, razlika u kvaliteti nije velika, ali stvar je u rutini i iskustvu. Najbolje se to sinoć očitovalo u Helsingborgu i Moenchengladbachu. Nijemaca desetljećima nije bilo u društvu najboljih, dok je Dinamo tu već redovan. I iako je Borussia sasvim solidna momčad, sinoć je Dinamo bio taj koji je rutinski odrađivao posao, iako je imao i gol zaostatka. U Švedskoj je s druge strane gostovao zaista slabašni Celtic, ali Šveđani su ga dočekali kao da se radi o aktualnom, a ne prvaku Europe iz 1967. Preveliki respekt, strah, impresioniranost koštali su Helsingborg poraza i vjerojatnog ispadanja - prvi gol su primili nakon 103 sekunde, potpuno zaboravivši pokriti Commonsa, a slično su ponovili u drugom dijelu, kada su slabo markirali iskusnog Samarasa. Dvije male greške, koje su došle kao posljedica očitog straha od protivnika, uništile su šanse Helsingborga, koji je uz to promašio barem četiri stopostotne prilike, od čega su tri bile jedan na jedan s Forsterom. U ovom slučaju, Dinamo je taj koji je u prednosti - mora od prve minute nametnuti autoritet Mariboru i pokazati mu da je došao u dvorište velikih, gdje veliki određuju stanje stvari.

Obrana

Svi smo mi zaljubljeni u nogomet golova i kratkih pasova, driblinga i lijepih akcija, no da si ne lažemo, svi bismo odmah potpisali da naša ekipa reda 'ružne' pobjede od 1:0 iz kola u kolo. Nogomet se već stoljeće ne igra radi ljepote, uživanja i fizičkog zdravlja - nogomet se igra radi pobjeda. A dosadašnje iskustvo, potvrđeno i sinoćnjim utakmicama, pokazalo je da se bez čvrste i dobro organizirane obrane rezultat ne može napraviti. Golovi već nekako dođu, nekada vas pred protivnikom posluži i sreća, presudi penal ili snalažljivost individualaca, no u obrani nemate prava na grešku. Jedan detalj odlučuje. Borussija bez Dantea je sinoć izgledala izgubljeno u zadnjem redu, nedostajalo im je organizacije i pravi vođa. Rusi su kod kuće primili jako važan pogodak nakon užasne reakcije zadnjeg reda, a Šveđani su pali na najobičnijem markiranju igrača. Dinamo večeras mora prije svega misliti na svoj gol - nula u vlastitoj mreži je najvažnija, ma kako to izgledalo s tribina. Naravno, ne kažemo da se treba isključivo braniti, to nikada nije dobro, ali organizirana i disciplinirana igra u zadnjem redu preduvjet je za bilo kakav rezultat.