Četiri dana poslije Istra je stigla na noge nadmoćnijem Dinamu s vrlo sličnim 'brojčanim odnosom snaga' u smislu vrijednosti dviju ekipa - Modri su naime skoro 10 puta skuplji od momčadi Gonzala Garcije (Dinamo prema Transfermarktu ima momčad vrijednu skoro 90, a Istra devet milijuna eura). Da se pritom može konkurentno parirati bogatijem i boljem takmacu, pokazali su hrabri gosti te su na Maksimir istrčali s namjerom otvoreno se nadmetati s prvakom.

Dok su Fabio Cannavaro i njegovi puleni pokazali previše respekta prema Arsenalu, Istra je od početka utakmice ušla s vrlo jasnim planom igre u fazi obrane i napada te generalno ostavila vrlo dobar dojam, unatoč porazu 1:3. Puljani su, unatoč teškom travnjaku koji je bio glavni razlog za velik broj tehničkih pogrešaka kod obje ekipe, od početka susreta krenuli u otvoreno nadmetanje s domaćinom. Braneći se u gusto i usko postavljenim formacijama 4-4-2 i 4-4-1-1, poslije osvojene lopte Istra je pametno otvarala napade i tražila pukotine u modroj obrani brzim pasom, trokutima i traženjem dubine preko brzonogih krila (Lawal, Rozić).

Garcia iznenadio Cannavara

Dojam je da su Modri na početku utakmice ostali iznenađeni s dva poteza trenera gostiju. Prvo, otvaranjem igre s tri igrača u zadnjoj liniji Keller se kao desni bek uvlačio na trećeg stopera, a Valinčić se kao lijevi bek dizao visoko i tražio situacije dva na jedan s Rozićem protiv Ristovskog, što je u više navrata rezultiralo opasnim situacijama pred Nevistićem.

Drugo, Istra se fokusirala na kvalitetan izlazak iz presinga pas igrom u prvoj trećini terena (umjesto preskakanjem igre i dugim loptama), zbog čega su Kulenović, Pjaca i Hoxha često kasnili u pritisku na loptu i ispadali u presingu. Tako je uspjela otupiti Dinamov posjed i pronaći rješenja za njihov obrambeni blok u prvom dijelu utakmice te jednostavno izlazila na zadnju trećinu terena, gdje je manjak kvalitetni(ji)h rješenja u završnici ostavljao utakmicu u egalu.

Gosti slomljeni u drugom poluvremenu

S druge strane, Dinamo se vratio svojoj tradicionalnoj formaciji s četiri igrača u obrani i dva visoko podignuta krila te isturenom špicom (Kulenović). Trojac u sredini Mišić, Stojković, Baturina tek je odmakom druge polovice prvog dijela utakmice i tijekom cijelog drugog poluvremena počeo nametati ritam igre Modrih, pa je tako formacija poprimala oblike 4-3-3 i 4-2-3-1 u fazi napada, čemu je kumovao i pad agresivnosti veznog reda gostiju te manjak strukturiranosti u obrambenoj formaciji (Dinamo je lakše pronalazio međuprostore i pukotine u obrani gostiju).

Dinamo je tako tek u drugom poluvremenu slomio čvrst otpor gostiju razigravši se u potpunosti na obje strane terena. Dok je u prvom dijelu najviše bila aktivna lijeva strana napada, gdje je Pjaca kreirao nekoliko poluprilika (Hoxha desno bio je nevidljiv), a Franjić asistirao za 1:0, u nastavku je najprije Baturina vrhunskim pogotkom iz slobodnog udarca doveo Modre u novo vodstvo (49. minuta), a potom je Stojković (61. minuta) iskoristio nes(p)retnost gostujućih braniča za povećanje, pokazalo se kasnije, nedostižne prednosti.

Istru je na koncu boljeg rezultata i eventualnog boda koštala konfuzija na početku drugog poluvremena te je pred njima težak nastavak borbe za osiguranje statusa u najvišem rangu hrvatske nogometne lige.