Ali čini se kako istim intenzitetom zrači i antagonizam između igrača i trenera tog povijesnog uspjeha te predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza Danka Radića.

Podsjećamo, nezadovoljni radom HKS-a svi igrači iz te generacije ujedinili su se 2005. kako bi upoznali javnost na štetne posljedice koje Radić radi za hrvatsku košarku. No akcija 'Generacije Barcelona 92. plus' završila je potpunim neuspjehom i povlačenjem, a od tada do danas ništa se nije promijenilo. U HKS-u i dalje bivši i sadašnji košarkaški suci drže sve u svojim rukama, a mreža 'poslušnika' koju su razgranali po gotovo svim županijskim savezima je takva 'da je radića legalno nemoguće smijeniti', rekao nam je jednom prilikom Franjo Arapović

Nakon što na 20. godišnjicu od osvajanja srebrne olimpijske medalje nitko od igrača nije došao na ceremoniju u Mimaru, proširila se priča kako su se igrači međusobno dogovorili da – bojkotiraju Radića i HKS. No na kraju se pokazalo kako to nije istina.

'Neki su se opravdali. Dvoje-troje od njih je reklo da će sigurno doći, ali se nisu pojavili. Mi smo očekivali barem trojicu ovdje, ne znam zašto nisu došli', nakon ceremonije kazao je mirnim glasom Radić.

Očito se nadao kako će ovom simpatičnom ceremonijom i začinjenom vrlo emotivnim dokumentarnim filmom igrači iz Barcelone okrenuti novu stranicu, ali prevario se.

Podatak kako se Stojko Vranković, razočaran odnosom HKS-a prema velikanima hrvatske košarke, nedavno s obitelji preselio u SAD sve govori.

Na pitanje koji je glavni razlog zašto se nitko nje pojavio samo je kratko rekao:
'Jedina moja izjava koju možete dobiti jest da se ne bih miješao u sve to. Očito svi igrači, koji se tamo nisu pojavili, imaju isti feeling kao i ja', kazao je kratko za tportal.hr Rađa.

Očito je razočaran odnosom HKS-a prema velikanima i općenito prema hrvatskim klubovima. Kao predsjednik KK Split u šest godina itekako je upoznao kako funkcioniraju stvari u našoj košarci.

Trostruki NBA prvak Toni Kukoč, koji s obitelji živi u SAD-u u predgrađu Chicaga, na temu HKS-a nerado govori.
'Neću ulaziti u te priče, zaista se ne bih miješao. Daleko sam od svega toga. Prije pet godina okupili smo se svi zajedno na humanitarnoj utakmici u Draženovu domu i bilo je sjajno malo zaigrati košarku te se prisjetiti dana iz Barcelone', pomalo umornim glasom kazao nam je Kukoč koji u posljednje vrijeme više igra golf nego što prati zbivanja u košarci.

Centar iz Barcelone Franjo Arapović, koji se proslavio nakon zakucavanja Dream Teamu za vodstvo u finalu sredinom prvog poluvremena ('Spusti se Franjo!', viknuo je Slavko Cvitković) u vrijeme ceremonije bio je na pogrebu. No poznato je kako Arapović uvijek kaže ono što misli.

'Ako nas 12 nije došlo onda što da dalje pričam. Istina, u to sam vrijeme bio na pogrebu, a bih li došao na ceremoniju da sam mogao? Odgovor je vrlo kratak: negdje gdje nisam rado viđen nije mi ugodno. Mislim da svi mi igrači iz Barcelone slično razmišljamo', kazao nam je Arapović

Danko Cvjetićanin, glasnogovornik 'Generacije Barcelona 92. plus', slično razmišlja kao i kolege.

'Nije mi ugodno u društvu koje nas je ružno izvrijeđalo, ne bih se dobro osjećao na toj ceremoniji. Sve što je 'Generacija Barcelona 92. plus' proživljavala prije šest-sedam godina i što je rečeno na naš račun ostavilo je ožiljke. Čini mi se da su mostovi između bivših košarkaša i HKS-a odavno porušeni', rekao je za tportal.hr Cvjetićanin.

Zaključak. I što reći nakon još jedne tužne priče u kojoj su čelni ljudi HKS-a željeli okolnim putem 'zakopati ratne sjekire'? Ono što je jasno iz razgovora s košarkašima iz Barcelone 1992. jest to da dogovorenog bojkota sigurno nije bilo. Upravo to je zabrinjavajuće i to je pokazatelj kako se HKS odnosi prema zaslužnim sportašima koji su napravili promociju za svoju državu koja je, podsjećamo, 1992. bila zahvaćena ratnim vihorom.

Pitamo se po tko zna koji pua: kako je moguće da nitko od tih naših velikana nije dobio poziv da vodi neku hrvatsku selekciju? Kako je moguće da za nikoga od njih svih ovih godina nije bilo mjesta u HKS-u? Kako je moguće da bivši sudac Danko Radić izjavi: 'Nitko iz Hrvatskog košarkaškog saveza nije im ostao dužan.'

Dužan? Ako je netko zadužio Hrvatsku košarku i hrvatsku državu onda je to generacija iz Barcelone koja je u spektakularnom finalu protiv Michaela Jordana i društva napravila najveću moguću promociju za mladu i neovisnu državu.

U zemljama iz regije proslavljene košarke molili bi na koljenima da rade u Savezu, da rade s mladima, no kod nas to nije slučaj. Kod nas su očito još uvijek nepoželjni, jer im je palo na pamet reći kako hrvatska košarka iz godine u godinu tone sve dublje. U glib iz kojeg će se izvući tek kada, slično kao u HNS-u (nogomet), čelni ljudi odu u zasluženu mirovinu i prepuste svoje mjesto legendama.