Osvrt na cijelu sezonu, odnosno ono što su klubovi napravili dobro, ili pak radili loše, dao je 45-godišnji Željko Kopić, trener velikog iskustva, a koje je stekao vodeći nekoliko hrvatskih klubova, između ostalih i dva najveća - Dinamo i Hajduk.

Vodio je Kopić i ciparski Pafos, a u prvom dijelu ove sezone i bugarski Botev iz Plovdiva.

>> MAXSport – najbolje od hrvatskog nogometa! Više informacija OVDJE.

10. MJESTO – ŠIBENIK

Šibenčani napuštaju prvoligaško društvo s osvojenih 28 bobova. Sezonu su završili plasmanom u finale Hrvatskog nogometnog kupa, ali im je to slaba utjeha s obzirom na to da su ispali iz lige. Kao trener počeo ih je voditi Damir Čanadi, da bi ga zamijenio Mario Cvitanović. Dolaskom novog vlasnika u klub ponovno je na klupu vraćen trener Čanadi, pred u tom trenutku ključnu utakmicu protiv Gorice u gostima, koju su Šibenčani dobili s visokih 3:0.

Tada se činilo da Šibenčani imaju veliku prednost u odnosu na zadnje plasiranu Goricu. Pobjedom u polufinalu Kupa protiv Dinama dobili su dodatnu dozu pozitivne energije kako bi sezonu uspješno priveli kraju. Međutim dogodilo se upravo suprotno, nakon te utakmice Šibenčani više nisu izgledali dobro te su u posljednjih deset natjecateljskih utakmica dobili samo jednu. Vjerujem da će Šibenčani sljedeću godinu iskoristiti na kvalitetan način, napraviti dobre temelje i vratiti se u društvo najboljih hrvatskih klubova.

9. MJESTO – GORICA

Ovogodišnja priča Gorice zasigurno zaslužuje biti istaknuta. Prvih sedam kola momčad je vodio trener Toplak, nakon kojeg ju je preuzeo makedonski trener Igor Angelovski, a u izuzetno zahtjevnoj situaciji poslije njega došao je Željko Sopić. U prvenstvenoj stanci činilo se da je Gorica miljama daleko od ostanka u ligi, a niti ulazak u drugi dio sezone nije bilo rezultatski puno bolji. U prvih pet utakmica Sopićevi momci uzeli su svega jedan bod, iako je igra u nekim utakmicama bila kvalitetnija i prema prikazanom zaslužili su osvojiti više. Bez obzira na bodovni zaostatak, u Gorici nisu odustajali.

Početak pozitivnog niza započeo je pobjedom protiv Lokomotive, nakon čega su stvari krenule na bolje. Malo po malo, smanjivali su zaostatak za Šibenčanima te su u Šibeniku pobjedom 4:0 uzvratili za poraz koji su doživjeli na domaćem terenu. Do kraja sezone, maksimalnom energijom i hrabrošću u svakoj utakmici uspjeli su ono što je malo tko očekivao - izborili su ostanak u ligi. Trener Sopić, sa svojim stožerom, igrači, zaposlenici, svi koji su sudjelovali u ovom uspjehu trebaju biti ponosni na odrađeni posao i sve ostvareno u drugom dijelu sezone. Bit će interesantno pratiti Goricu u sljedećoj sezoni i vidjeti mogu li napraviti 'nadogradnju' trenutačne momčadi te igrati bitnu ulogu u HNL-u.

>> Sve videosažetke SuperSport Hrvatske nogometne lige pogledajte OVDJE.

8. MJESTO – SLAVEN BELUPO

Ovu sezonu momčadi iz Koprivnice možemo podijeliti na dva dijela. Prvi dio, u kojem su 'slavenaši' igrali i ostvarivali rezultate iznad očekivanja s obzirom na kvalitetu koju su posjedovali. Osjećala se izvrsna energija, kao i povezanost između trenera Zorana Zekića i svlačionice. Nakon dugo vremena momčad iz Koprivnice uključila se u borbu za europska natjecanja. Međutim drugi dio sezone nije bio na razini očekivanja, a kraj je dočekan nizom od šest utakmica bez pobjede, što je značajno utjecalo na konačni plasman.

Kao ključni problem, istaknuo bih problem efikasnosti, ekipa je djelovala kompaktno i stabilno, ali za više bodova nedostajao je pokoji gol više. U tom kontekstu istaknuo bih nevjerojatnog Ivana Krstanovića, a on je s punih 40 godina svojom igrom i nekoliko ključnih golova ponovno bio vrla bitna karika u momčadi. Izboreno je i polufinale Kupa, u kojem je bolji bio Hajduk. Nakon svega, zbog ukupnog dojma zasigurno da ostaje žal što sezona nije privedena kraju na kvalitetniji način.

Krajem sezone klupu Slaven Belupa napustio je Zekić nakon 72 utakmice na klupi te zaslužuje sve pohvale za strast i energiju u vođenju momčadi.

7. MJESTO – LOKOMOTIVA

Plasman na tablici možda ne zadovoljava Lokose, ali mišljenja sam da su igrali dobru sezonu. U velikom broju utakmica momčad trenera Čabraje igrala je jako dobar nogomet. Gaje prepoznatljiv stil igre, kojem je naglasak na kombinatorici i visokom intenzitetu. Ponovno su promovirani neki mladi igrači. Istaknuo bih svakako vratara Čavlinu, na teren se uspješno nakon ozljede vratio Lukas Kačavenda, izvrstan potencijal iskazao je 19-godišnji Luka Stojković, a odličnu sezonu imao je i Ibrahim Aliyu te je ostvario transfer u MLS, u momčad Houstona.

Najefikasniji igrač bio je Sandro Kulenović s devet pogodaka. Lokomotiva kao klub radi dobre stvari, nogometna škola im je iz godine u godinu sve bolja i možemo vjerovati da ćemo i u sljedećoj sezoni gledati dobar nogomet momčadi s Kajzerice.

6. MJESTO – VARAŽDIN

Varaždinci su do samog kraja sezone bili u igri za plasman u Europu, što je veliki uspjeh za povratnika u elitno društvo. Ekipa trenera Marija Kovačevića igrala je dobro, težili su nadigravanju i kreativnom nogometu. Takav način igre svakako odgovara tehnički dobrim igračima. Primjerice, istaknuo bih Tonija Teklića, a on je pokazao raskoš svog talenta i odigrao jako dobru sezonu. Vjerujem da će mu ova godina biti samo priprema za sve ono što je ispred njega. Zabio je i sedam pogodaka, što mu daje još veću ocjenu za prikazano.

Također, istaknuo bih golgeterski učinak, 12 postignutih pogodaka Frana Brodića, nekadašnjeg velikog Dinamovog talenta koji je prije Varaždina promijenio velik broj klubova. Dojam je da se u Varaždinu 'našao' i možemo reći da mu je ovo sezona karijere. Veliki obol rezultatima momčadi dao je i izvrsni vratar Oliver Zelenika. Sve u svemu, mislim da Varaždinci mogu biti itekako zadovoljni učinjenim u ovoj sezoni.

5. MJESTO – ISTRA 1961

Istra sa svojim trenerom Garcijom, koji je spojio dvije pune sezone na klupi Žuto-zelenih, završila je sezonu na visokoj petoj poziciji. Prepoznatljiv stil igre, jasni zahtjevi i dobra energija unutar ekipe doveli su ih do tog plasmana. Tijekom cijele sezone Istra je bila stabilna, nisu imali velikih oscilacija u igri, ponovno su promovirali neka nova imena i svakako da mogu biti zadovoljni.

Na sebe je pozornost skrenuo vratar Majkić, kapetan Einar Galilea bio je produžena ruka trenera na terenu, Ante Erceg je s 11 pogodaka i velikom energijom koju projicira na terenu bio vrlo važna karika, a istaknuo bih i igru Monsefa Bakrara, koji je pokazao puno kvaliteta u svojoj prvoj sezoni u Istri te će biti zanimljivo pratiti njegov daljnji napredak. Kada se podvuče crta, mislim da u Puli imaju puno razloga za zadovoljstvo.

4. MJESTO – RIJEKA

Riječku sezonu možemo doslovno podijeliti na dva dijela. Prva polusezona, u kojoj je sve krenulo loše ranim ispadanjem iz Europe, lošim ulaskom u HNL te kulminacijom - ispadanjem iz Kupa od BSK Bijelo Brdo.

Uspjeli su se na Rujevici konsolidirati, povukli su odličan potez dovođenjem trenera Sergeja Jakirovića i slaganjem potpuno nove momčadi. Bilo je u zimskom prijelaznom roku vrlo prometno u rubrici odlasci - dolasci. Sve to urodilo je potpuno novom, redizajniranom Rijekom koja je uspjela spasiti sezonu, nadoknaditi velik zaostatak i u konačnici osvojiti četvrto mjesto i plasirati se u Europu.

Kompletna proljetna momčad djelovala je jako dobro, težili su igri s visokim intenzitetom, funkcioniranje ekipe bilo je vidljivo u svim segmentima. Prvo ime Riječana u ovoj sezoni svakako je mladi Matija Frigan, koji je s 14 golova i kvalitetnim igrama 'ukrao show' te skrenuo pozornost europskih klubova na sebe. Riječani su u ovih šest mjeseci napravili odličnu platformu za sljedeću sezonu i vjerujem da će ponovno biti jaki i kvalitetni.

3. MJESTO – OSIJEK

Osječani su uspješno završili vrlo zahtjevnu sezonu, u kojoj je bilo jako puno turbulencija. Na klupi su se izmijenila čak četiri trenera, a osvojeno je čak 19 bodova manje u odnosu na prošlu sezonu. Sve je započelo ispadanjem u Europi od Kyzyl-Zhara, lošim ulaskom u HNL i negativnom klimom unutar kluba koja se prenijela još s kraja prošle sezone. Kulminiralo je odlaskom trenera Nenada Bjelice, na čije je mjesto postavljen njegov dugogodišnji pomoćnik Rene Poms. Prvo kao privremeno, a kasnije i kao trajno rješenje. Ispočetka je Poms napravio izvrstan posao, zaredao s jako dobrim rezultatima i kvalitetnim igrama, međutim početak druge polusezone ponovno za Osječane nije bio dobar. Momčad je nakon toga vodio Borimir Perković i zadnjih šest kola Stjepan Tomas, koji je uspio probuditi igrače i ostvariti rezultate koji su donijeli treće mjesto.

Treba spomenuti i odlaske nekih igrača, veliki transfer u Bundesligu koji je ostvario Dion Drena Beljo, igrač koji je za Osječane u prvoj polusezoni postigao osam pogodaka. Sreća je buđenje Ramona Miereza pred kraj sezone, a koji je bitnim golovima umnogome doprinio osvajanju trećeg mjesta. Na svom kontu ima 12 pogodaka i od njega se može očekivati veliki doprinos u sljedećoj sezoni. Treba istaknuti i odlazak dugogodišnjeg kapetana Osijeka Mile Škorića u Kinu. U povijest odlazi kultni Gradski vrt i sve je spremno za prekrasni novi stadion na Pampasu, koji će biti dom svih navijača i simpatizera Bijelo-plavih. Vjerujemo da će ova sezona biti dobra škola i da će Osječani od sljedeće biti spremni za sve domaće i europske izazove.

2. MJESTO – HAJDUK

Drugu godinu zaredom Splićani su osvojili Kup i drugo mjesto u HNL-u. I bodovno je to vrlo slično u odnosu na prošlu sezonu, u kojoj je osvojen bod više nego u ovoj. Nakon devetog kola došlo je do prve promjene trenera i na mjesto prošlogodišnjeg osvajača Kupa Valdasa Dambrauskasa postavljen je Mislav Karoglan, koji je vrlo uspješno odradio zadatak te bez poraza vodio ekipu u prvenstvu i Kupu do zimske polusezone. Ivan Leko bio je velika želja čelnih ljudi Hajduka i njegov dolazak ostvaren je u zimskoj stanki. Tijekom pripremnog perioda Leko je započeo s uigravanjem sustava s tri igrača u zadnjoj liniji, inzistiranjem na visokom presingu i zahtjevom vrlo intenzivnog pristupa igri.

Međutim ulazak u drugi dio sezone bio je loš, s nestabilnom formom i velikim brojem primljenih pogodaka. Igrači su se teško adaptirali na nove zahtjeve u igri te je nakon visokog poraza protiv Dinama u Maksimiru Leko odustao od početne ideje i vratio momčad na 'osnovne postavke' igre s četvoricom u zadnjoj liniji. Uspjeli su hajdukovci ostvariti važnu pobjedu u četvrtinu Kupa u Osijeku i stvari su se počele lagano mijenjati na bolje. Završetak sezone bio je izvrstan, uz osvojen Kup Hrvatske u zadnjih osam natjecateljskih utakmica Splićani nisu primili gol, što je pokazatelj stabilnosti i kvalitete funkcioniranja sustava.

Za Splićane je prava šteta to što su lošim ulaskom u proljetnu polusezonu kompromitirali borbu za naslov prvaka, ali ovakvim završetkom postavili su temelj za budućnost. Ponovno je prva violina bio Marko Livaja, koji je i prvi strijelac lige. Uz Livaju, treba spomenuti Melnjaka, koji je uz svoje zadaće na lijevom boku ponovno, kao i u prošloj sezoni, bio strijelac vrlo bitnih golova.

Vrlo pozitivan dojam ostavio je Yassine Benrahou, koji je u zimus stigao iz francuskog Nimesa i pokazao se kao pun pogodak. Kako je sezona odmicala, učinak mu je rastao i dao je novu dimenziju momčadi u ofenzivnoj organizaciji. Krajem sezone i Slovenac Jan Mlakar znatno je podigao svoju formu i zaključio je s 11 pogodaka na kontu. Priliku su dobili i neki mladi igrači, a posebno treba istaknuti šesnaestogodišnjeg Luku Vuškovića, koji je označen kao veliki projekt splitskog kluba. U tom kontekstu sve pohvale zaslužuje i Hajdukova akademija, koja je ove sezone ostvarila veliki uspjeh ulaskom u finale Lige prvaka mladih. Na kraju, treba spomenuti i završetak karijere bivšeg vratara hrvatske nogometne reprezentacije Danijela Subašića.

1. MJESTO - DINAMO

Čestitke Dinamu na osvajanju šestog naslova prvaka u nizu. Uz vrlo uspješnu europsku sezonu i nastup u Ligi prvaka, Modri su dominantno osvojili hrvatsko prvenstvo. Jedina mrlja na ovoj sezoni ostaje onaj poraz u polufinalu Kupa u Šibeniku. Ekipa je ostvarivala odlične rezultate i bila vrlo stabilna sve do sredine drugog dijela sezone, kada su loš rezultatski niz i ispadanje iz Kupa doveli do promjene trenera, odlaska Ante Čačića i dolaska na klupu Igora Bišćana. Sezona je rezultatski uspješno i mirno privedena kraju.

Uz već standardne 'senatore' Dinamove momčadi, koji iz sezone u sezonu daju velik doprinos uspjesima, bitno je istaknuti potvrdu visoke kvalitete Josipa Šutala, sezonu afirmacije Martina Baturine, odličnu drugu polusezonu Luke Ivanušeca, koji je pokazao svoj pun potencijal, i učinak Darija Špikića, koji je postao standardni igrač u prvih 11.

Ovu sezonu obilježio je i odlazak velikog Dinamovog kapetana Arijana Ademija te ljubimca navijača Mislava Oršića. Upravo je odlazak njih dvojice na neki način simbol smjene generacija u zagrebačkom klubu i bit će vrlo zanimljivo vidjeti što će donijeti prijelazni rok vezan uz Livakovića, Petkovića, Šutala, koji su nositelji igre ovog Dinama, ali i sve ostale igrače, jer su dinamovci uvijek izuzetno interesantni tržištu. Spomenuo bih i učinak dva igrača koji su možda malo manje pod svjetlima reflektora, a učinak u momčadi im je ogroman, Mišića i Ristovskog - jako su bitni igrači Dinama na terenu, ali i izuzetno bitni faktori u svlačionici.

Dolazak Ljubičića iz Rapida pokazao se kao pun pogodak, a odlična vijest je i potpun oporavak Marka Bulata, koji je iskoristio priliku i zadnje četiri utakmice imao punu minutažu. U Dinamu imaju puno razloga za zadovoljstvo, atmosfera oko kluba je sve bolja te ispred sebe imaju prijelazni rok koji će biti izuzetno bitan u kontekstu budućnosti kluba. Spominju se, kao i uvijek kada je prijelazni rok u pitanju, razna igračka imena, a ključne osobe bit će Dario Šimić i Igor Bišćan, jer imaju priliku kreirati Dinamo prema svojoj viziji, na zadovoljstvo svih navijača Modrih.