1992/1993. HAJDUK (4:1, 1:2)

Nakon što je prvi naslov otišao u Zaprešić, drugo finale donijelo je prvi obračun najpopularnijih klubova države. Prvi dvoboj, pred prepunim Poljudom, donio je veliku prednost Hajduku od 4:1, a junak je bio dvostruki strijelac Ardian Kozniku (zabijali su još Jeličić i Novaković za Hajduk te Mario Stanić za goste). Uzvrat je bio garniran s dva penala Croatije, koje je u golove pretvarao Goran Vlaović. No gol odluke u jeku dominacije plavih deset minuta prije kraja zabio je Kozniku i Hajduk je proslavio naslov.

1994/1995. HAJDUK (3:2, 1:0)

Dvije godine kasnije Splićani su ponovno bili bolji. U prvom susretu na Poljudu Ladićevu mrežu otključao je Erceg, a nakon spektakularnog drugog poluvremena Hajduk je stvorio prednost od 3:2 (još jednom Erceg, Asanović / Pamić, Jeličić). U uzvratu na Maksimiru jedini gol postigao je Aljoša Asanović i Hajduk je pod vodstvom Katalinića proslavio prvu duplu krunu u Hrvatskoj.

1999/2000. HAJDUK (2:0, 0:1)

Najturbulentniji od 10 susreta odigran je 2. svibnja 2000. godine. Hajduk je na terenu dobio 2:0 golovima Jurice Vučka, a na tribinama se vodio otvoreni rat. Gosti su domaću publiku gađali bakljama, a Torcidini sukobi s policijom, koja je potrošila valjda godišnje zalihe suzavca, i pokušaj obračuna s BBB-ima rezultirali su prekidom u 88. minuti. Dinamovci se nisu žalili na rezultat unatoč prekidu. U uzvratu je Dinamo slavio golom Cvitanovića u sudačkoj nadoknadi i Rabuzinovo Sunce nakon pet godina se vratilo na Poljud.

2000/2001. DINAMO (2:0, 1:0)

Na Poljudu je ponovno bilo vruće, no u ovom slučaju policija se bolje pripremila i dvije minute prije kraja proboj Torcide na teren je zaustavljen, a sjeverna tribina je ispražnjena. Za razliku od godine prije, finale je nakon prekida odigrano do kraja. Druga razlika bila je na terenu, Dinamo je dominaciju preko Šokote i Mikića pretvorio u uvjerljivu pobjedu. U uzvratu je Dinamo ležerno, golom Pilipovića, potvrdio peti hrvatski kup, prvi izboren protiv najvećih rivala.

Novi finalni okršaj dugo se čekao. Lani je dominacija Dinama bila neupitna i sve je bilo riješeno nakon prvog dvoboja. Mandžukić s dva i Tadić s jednim golom već su na Maksimiru riješili pitanje pobjednika, a u uzvratu su nakon susreta bez pogodaka Zagrepčani proslavili dvostruku krunu. Taj dvoboj bio je ujedno i oproštaj Luke Modrića od Dinamovog dresa.

FINALA JUGOSLAVENSKOG KUPA:

1963. Dinamo – Hajduk 4:1 (Zambata 3, Braun/ Anković)
1969. Dinamo – Hajduk 3:3 (Zambata 2, Gucmirtl/ Pavlica, Bošković, Vardić), 3:0 (Belin, Zambata, Vabec)
1972. Hajduk – Dinamo 2:1 (Jovanić, Šurjak/ Senzen)
1976. Hajduk – Dinamo 1:0 (Šurjak)

Ukupan omjer u finalima:

Dinamo – Hajduk: 7-2-6 23:18

OSVOJENI KUPOVI:

Dinamo: 16 (7 jugoslavenskih i 9 hrvatskih)
Hajduk: 13 (9 jugoslavenskih i 4 hrvatska)