Lijepo jer je trener kakvih je u nogometnoj povijesti bilo jako malo, teško jer je u karijeri proživio nekoliko besanih i mučnih noći kakva je bila ova u Salvadoru. Najteži dan u životu Ottmara Hitzfelda bio je 26. svibanj 1999. godine. Naravno, igralo se finale Lige prvaka i svijet je vidio preokret kakav se nikad nije dogodio u jednoj sudačkoj nadoknadi. United se ustao iz provalije i pobijedio Ottmarov Bayern golovima u 91. i 93. minuti. Hitzfeld je prije i poslije te besane svibanjske noći pobjeđivao velika finala Lige prvaka, ali taj poraz iz 26.5. ostao je za sva vremena.

Lista teških dana u životu velikog trenera od noćas je bogatija je za onaj brojčano najteži. Padao je veliki Ottmar jako i teško, ali ipak nikad kao ovog mundijalskog petka i katastrofe na Areni Fonte Nova. S druge strane pojavila se Francuska legendarnog kapetana Didiera Deschampsa i u rijetko viđenoj dominaciji do nogu potukla Hitzfeldovu Švicarsku s 5-2. Bilo je u jednom momentu 5-0, a moglo je biti i gore.

U najavi ovo je bio okršaj relativno ravnopravnih protivnika. Francuska bez Riberya, i pored suverenog rušenja Hondurasa, nije mnogo bolja od internacionalnog sastava Švicarske s Generalom na klupi. Deschamps vjerojatno neće nikad imati trenersku karijeru kao dvadeset godina stariji kolega s druge strane, ali je večeras potpuno nadigrao Švicarce i u danima koji slijede bit će označen kao jedan od favorita ovog turnira. Izostavivši Griezmanna, a instaliravši u vrh napada Girouda, Didier je napravio dvije važne stvari.

Prvo je Karima Benzemu postavio na za njega idealnu poziciju. Benzema više voli biti drugi napadač, dolaziti s krila i više vremena provoditi između linija. Nikad nije pretjerano žudio za zagrljajem stopera. Benzema inače po nekim mišljenjima u Realu ima samo jedan problem: Real već ima Ronalda, a Karim je po rođenju Ronaldo, na njemu treba biti fokus da bi pokazao prave stvari, a na Mundijalu ih pokazuje. Druga velika stvar je ta da je ovako Francuska još više opteretila stopere Švicarske, inače najslabiji dio ove reprezentacije, tražeći od bekova da se skupe i pomognu. Ako se to ne dogodi, problema će biti kao u priči.

Švicarska napada preko svoja dva beka, Lichtsteinera i Rodrigueza, preko dvije istinske klase na toj poziciji. Oni donose loptu u završnu fazu, stvaraju višak i asistiraju, razvlače protivničku obranu; reklo bi se da oni u napadu rade glavni posao. Ovako ih je Deschamps probao vezati za njihovu polovicu, da pomažu klimavim stoperima i drže konzervativnu liniju. Kad se to nije dogodilo, Švicarska je platila kaznu. Ofanzivnost bekova i loše branjenje tranzicije uneredili su Švicarsku više nego je to itko očekivao. Zapravo je nevjerojatno koliko je Švicarska napravila individualnih grešaka i koliko su svi potezi koji su dolazili s klupe odlazili u vjetar.

Francuska silina u veznom redu nema konkurenciju na Mundijalu. Bez obzira koja tri igrača Didier izvede, njihova kombinacija atleticizma i nogometne vještine omogućava Francuskoj da ima savršen blok ispred zadnje linije, te da u završnicu dolazi s igračima iz drugog plana koji mogu završavati akcije kao klasni napadači. Večeras su upravo iz tog bloka kretali svi opasni napadi, po oduzetoj lopti klinički točno prema raspoloženom Benzemi.

Francuska je u ovoj utakmici pokazala silinu, jednostavnost u igri kojoj bi svi trebali težiti i što je najvažnije glad za rezultatom. Ova generacija, osim trenera na klupi, nema dodirnih točaka s generacijama Trikolora koje su osvajale naslove ili one koja je igrala finale Svjetskog prvenstva 2006. Generacija je to koja je pritisnuta naslijeđem skandala, podjela i poraza, te sada želi iskupljenje. Na klupi ima trenera koji je kao igrač bio radnik i ratnik, jer umjetnik nije mogao biti. Bez obzira na veliki talent svojih igrača ova Deschampsova Francuska će biti radna momčad, jer su takve sve ekipe koje se rode iz osjećaja nepovjerenja navijačke mase i nakon ozlijede najboljeg igrača. Takva je i večerašnja pobjeda, radna i junačka, obilježena blokom u sredini. Švicarska je na momente izgledala kao komarac razlijepljen ispod ruke lučkog radnika s dokova Marseillea.

Iza Ottmara Hitzfelda najteža je noć u njegovoj karijeri. Prvi put bio je potpuno nemoćan i slab, ali će se on i ovaj put ustati i otići kao pobjednik. Švicarska će bez obzira na ovaj debakl proći u naredni krug. Najveća pobjeda je dići se poslije poraza.