Iako mu mnogi osporavaju sportske motive te se čude mazohizmu da i u 42. godini ulazi u ring, svjestan opasnosti što bi donio samo jedan precizan i jak udarac, Mirko Filipović ne odustaje od svojih ideja i načina života, odnosno mukotrpnih treninga i spartanskog načina života. Jak vjetar u leđa Cro Cop je imao i od svog velikog prijatelja, bivšeg boksačkog svjetskog prvaka Stipe Drviša koji je ključni čovjeka njegova tima još od borilačkog spektakla 2012., kada je Filipović pobijedio Raya Sefa
Početkom studenoga prošle Mirko Filipović sam je najavio svoje umirovljenje.
'Dragi prijatelji, morao sam na žalost otkazati borbu u Seulu. Već u početku priprema ozlijedio sam rame, i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine, i svakodnevnim terapijama, i injekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova, ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od dva do tri tjedna, a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišića je puknuo, rame je puno tekućine, velika je opasnost i da pukne tetiva i onda opet na operaciju', bio je dio Cro Copove poruke.
Nakon toga pojavila se sumnja u Cro Copovo korištenje dopinga, odnosno suspenzija UFC-a. Međutim, u siječnju ta mu je suspenzija ukinuta, a što je Cro Cop popratio komentarom.
Što reći? Hvala svima na podršci i na povjerenju koje ste mi davali kod izbijanja 'doping afere'! Čist sam kao suza, što je potvrdio nalaz jednog od najboljih laboratorija u svijetu, onog u Londonu koji je proveo testiranja na krvi i na urinu. Iako sam odmah tvrdio da sam čist i da o dopingu nema govora, razapeli su svi mediji, i to s neskrivenim guštom i bez ikakvih dokaza', napisao je tada Mirko na Facebooku.
A onda je sredinom srpnja iz Tokija stigla senzacionalna vijest. Mirko Filipović predstavljen je kao jedan od sudionika velikog Rizinova borilačkog spektakla. I prošlog je vikenda, u njemu najdražoj Saitama Areni, imao borbu protiv Korejca Hyuna Mana Myunga, kojem je nakon 140 sekundi borbe pokazao da mu ne smetaju ni 42 godine na leđima.
'Da mi je netko rekao prije 20 godina, te 1996., kada sam prvu odradio u Japanu, da ću se na 42. rođendan spremati za borbu i taj dan trenirati tri sata, vjerojatno bih se rasplakao od muke i pomislio 'Zar sam toliko propao i bio toliko neuspješan da mi je tolika sila boriti se s 42 godine?!
Ljudi koji cinično znaju komentirati vele Ide opet po batine za šaku dolara, Kako je pohlepan, ne zna stati i slično, pojma nemaju koliko su daleko od istine. Ali onaj tko nije prošao moj put, ne može znati što to meni znači i da je to, nakon moje obitelji, moja najveća ljubav i strast i da nema nikakve veze s novcem, ali baš nikakve. Ali ljudi k'o ljudi, uvijek će sve gledati u životu kroz neku financijsku prizmu.
Jedino mi je muka što ljudsko tijelo ima svoj rok trajanja i što relativno brzo više neću moći raditi ono što najviše volim. Ali sve je to život.'
No zato Cro Cop uza se ima velikog sportaša, ali i još većeg prijatelja, Stipu Drviša, čije poznanstvo datira još od sredine 90-ih godina. Spomenuo je Filipović nedavno boksački meč iz 1997., kada ga je legendarni Kubanac Rubalcaba u Češkoj 'prebio kao mačku, ali je Mirko ostao na nogama'.
'Istina je, upoznali smo se prije 20-ak godina, kada smo bili u boksačkoj reprezentaciji. No onda je svatko otišao na svoju stranu, ja u Njemačku, a on u Japan, ali bili smo u kontaktu. I od borilačkog spektakla 2012., kada je u Areni pobijedio Raya Sefa dio sam njegova tima', skromno je priznao Stipe Drviš, ali koji je - kako primjećujemo, glavni čovjek jer brine o psihičkoj i taktičkoj spremi.
Kod boraca jako je važna psiha. Mirko nema problema s fizičkom spremom, on je jak k'o životinja, fizikalije su mu nevjerojatne. Ali trebalo ga je pogurnuti i mislim da je ova posljednja pauza koju je imao bila dobrodošla. Znam i ja da mnogi sumnjaju kako mu je novac glavni pokretač, međutim - obojica živimo za sport, po tom smo pitanju slični. I ja od prekida karijere treniram po dva sata svaki dan. On je još žešći i zato uživamo u svim ovim našim druženjima.'
To je evidentno, jer osim što Mirko ostvaruje uspjehe, imate i brojne videoisječke koji zabavljaju navijače.
Da, volimo i isti način humora, našaliti se i na svoj, ali i na tuđi račun. Jedino po čemu se razlikujemo jest što ja volim izaći, poveseliti se i putovati, zbog čega samo odlučio ranije okončati karijeru. On je pak posve miran obiteljski čovjek. I zato ima tu energiju koju pokazuje u borbama. Kada smo na putu, dok mi u noćnim satima šetamo gradom, on spava i odmara se za borbu. To je neminovno jer borilački sport nije kao nekakav momčadski sport u kojem tvoju slabost može nadomjestiti suigrač.'
S obzirom na to da ga jako dobro poznajete, možete procijeniti kakav ga motiv tjera i hoće li ga eventualan prvi poraz - potjerati u mirovinu.
'To je nemoguće reći, jer pitanje je kakav bi poraz bio. Međutim, ono što sam i njemu rekao - ja ću uvijek biti iskren i sugerirati mu kada je vrijeme za mirovinu. Međutim, prema ovome što vidim, Mirko ima nevjerojatan motiv, uživa u ovom svome, nazovimo ga tako - poslu. Najbolji primjer za taj njegov motiv jest situacija kada je počeo, nakon treninga ulaziti u ledenu kupku. On je inače jako zimogrozan tip i to mu je bilo mrsko. Kada je prvi put ušao u kupku, izašao je nakon pet sekundi, ali onda sam mu rekao, 'nogometaši mogu, a ti ne'. I znate što je napravio? Okrenuo se i ušao u bačvu s ledom. On je 100 posto spreman i sigurno ćemo još uživati u njegovim borbama', zaključio je Stipe Drviš
