Goran Vlaović, napadač legendarne hrvatske reprezentacije iz devedesetih, koju je vodio Ćiro Blažević, tijekom Europskog prvenstva za tportal komentira(o) je viđeno od Vatrenih te događaje u i oko reprezentacije. Nažalost, nokaut-faza prolazi bez Vatrenih, pa Vlaović analizira ostale reprezentacije
Nokaut faza Eura donijela nam je pravi potop ekipa koje su potencijalno mogle biti iznenađenja ovog eura, favoriti u većini parova osmine finala su prošli dalje, tek poneko rekao bih mini iznenađenje, Turaka protiv do ove utakmice odličnih Austrijanaca i Švicarca koji su nastavili s dobrom igrom te razbili na papiru favorizirane Talijane. Talijani koji su na ovaj Euro došli kao aktualni branitelji naslova, od većine stručnjaka u startu procijenjeni bez velikih šansi za ponavljanje uspjeha, tako su zapravo i odigrali sve četiri utakmice. Zaslužili su ispadanje još ranije, ali sreća ih je, kao što znamo, pomazila protiv Hrvatske. Međutim, očito talentom siromašna generacija kako su je i u domovini vidjeli, nije iskoristila taj poguranac sreće, nego se zapravo svojom najlošijom predstavom protiv Švicaraca, oprostila od Eura.
Švicarci pak nastavljaju natjecanje puni samopouzdanja i odličnim atraktivnim nogometom pucaju na puno više. Murat Yakin, i sam bivši igrač ove reprezentacije, uspio je od ove multikulturalne nogometne zajednice napraviti ekipu koja je u stanju svakom pomrsiti račune. Ako uspiju zadržati taj nivo i napadački način igre, koji bi svaki navijač volio vidjeti kod svoje ekipe, sposobni su pobijediti svaku reprezentaciju, a već sada su kandidat za najugodnije iznenađenje. Osobno s velikim nestrpljenjem zapravo očekujem njihovu sljedeću utakmicu protiv Engleske, prvotno prvog favorita, a po dosadašnjim prezentacijama najvećeg razočaranja Eura.
>> Sve kolumne Gorana Vlaovića pročitajte OVDJE
Gledajući favorite od kojih se Španjolska pokazala kao stvarni favorit, a isto tako Nizozemska odigravši vrlo dobru utakmicu, svi drugi, bez obzira na prolaz, imali su itekako problema za prolazak u četvrtfinale, neki su se provukli poput dakle Engleza i Portugalaca a neki prošli na mišiće kao Nijemci i Francuzi ostvarivši pobjede tj. prolaze, s ne baš uvjerljivim nastupima.
vezane vijesti
Tzv. 'zlatna generacija' Belgije izgubila je u tvrdoj utakmici protiv jakih Francuza i završila svoj boravak na Euru kao, vjerojatno i svoju zlatnu eru, osvojivši svjetsku broncu 2018 kao jedini uspjeh spomena vrijedan.
Pravo zadovoljstvo je bilo gledati Austriju u grupnoj fazi, djelovalo je kako je izbornik Rangnick pronašao stil igre i igrače za vinuti Austriju u vrh europskog nogometa. Igrali su moderan i proaktivan nogomet. Međutim, primljeni gol u prvoj minuti protiv Turaka pokazao je očiti nedostatak kvalitete za nešto više.
Imali su cijelu utakmicu pred sobom za preokret ali su svojom neinventivnošću i jalovim napadima do samog kraja Turcima omogućili veliko slavlje. Pokazala je ova utakmica i kako je za 'moderan' današnji nogomet, pored brzine igre i pojedinaca, velike trke i taktičke discipline, potrebno imati i igrače s idejom ili potezom. A to Austrija nije imala.
Postoje slučajevi naravno, poput Grčke na Euru 2004 gdje se samo timska kvaliteta, bez istaknute pojedinačne, prelila u vrhunski rezultat, pa su osvajanjem tog prvenstva postali najveća senzacija u novije doba nogometa.
Kratka biografija Gorana Vlaovića
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac rođen je 7. kolovoza 1972. godine u Novoj Gradišci. Profesionalnu karijeru započeo je u Osijeku, odakle prelazi u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je dvije sezone bio najbolji strijelac HNL-a, 1994. odlazi u Padovu, a u proljeće 1996., nakon teške operacije, vraća se u formu te je dobio poziv Ćire Blaževića za Euro u Engleskoj. U prvoj utakmici Hrvatske na velikim natjecanjima, one protiv Turske, zabio je prvi, povijesni i pobjednički gol za Vatrene. Za Hrvatsku je nastupio i na SP-u 1998. godine u Francuskoj te se okitio svjetskom broncom. Od 2000. do 2004. nosio je dres Panathinaikosa, u kojem se i umirovio. Za Hrvatsku je odigrao 52 utakmice i zabio 16 golova.
Malo je nedostajalo i Slovencima za senzaciju protiv Portugala, ili Slovacima protiv Engleza, ali ipak na kraju su presudile pojedinačne kvalitete koje posjeduju te velike reprezentacije, pa nakon osmine finala nema velikih iznenađenja.
Istina je da su se naoko slabije i manje reprezentacije približile velikanima i pošteno ih namučile na ovom Euru. Povećanjem broja reprezentacija nije pala kvaliteta nogometa kojeg smo gledali, kao što su predviđali mnogi, nego se povećala neizvjesnost na samom natjecanju a manje reprezentacije su dobile priliku pokazati svoj napredak. U globalu sigurno se povećao interes za nogometom, kao primarni motiv Uefe. Dobro možda ipak sekundarni, prvi - nakon financija.
Bilo kako bilo, ispalo je zanimljivo ali sada slijedi onaj za sve navijače i pratitelje nogometa, ipak zanimljiviji dio. Završnica Eura s vrlo zanimljivim četvrtfinalnim parovima. Susreti poznati pod nazivom 'finale prije finala', kao i oni u kojima praktički nema favorita, očekuju nogometne fanove u sljedeća dva dana. U cijeloj priči ostaje žal što tu više nema naše Hrvatske.
