Zbog učestalih nereda prilikom međusobnih ogleda ovih dvaju rivala domaćin Lecce je objavio da gledatelji neće moći prisustvovati utakmici. I inače je vruće, a samo se može pretpostaviti što bi se događalo u aktualnoj situaciji, kada su ta dva kluba posljednja na ljestvici i izravno se bore za ispadanje.

Od ljeta 2000. godine do zime 2002. u dresu Leccea uspješno je igrao i Davor Vugrinec i nije se začudio podatku da je Lecce odlučio odigrati 'dvoboj u miru'.

'Uh, tamo su uvijek bile velike tenzije protiv Barija, a posebno pamtim jedno neugodno iskustvo. Izgubili smo u mojoj prvoj sezoni u Bariju s 3:2. Vodili smo 2:1, ja sam zabio oba gola, ali su nas preokrenuli', počinje priču za tportal Vugrinec i prisjeća se povratka kući.

'U autobusu depresija jer smo izgubili važne bodove i taman smo bili ulazili u grad. U jednom trenutku bus su presreli navijači i prisilili nas na stajanje. Izbacili su nas iz busa i vrijeđali do iznemoglosti. Skoro smo i batine dobili. Ja sam onda imao dobar rejting, ali nekima je malo falilo. To je bilo desetak kola prije kraja i nakon tog poraza su proglasili bojkot i nisu nas više podržavali do kraja sezone', kaže Vugrinec.

U Italiji je još igrao za Cataniju i Atalantu, a prije toga i za turski Trabzonspor.

'U Cataniji je bilo najgore protiv Palerma i Messine, između Barija i Leccea je bilo baš divlje, ali možda najveći antagonizam koji sam doživio kao igrač je između Trabzonspora i Fenerbahčea. U Turskoj je to sve još puno emotivnije i, iako fenerovcima nismo bili primarni rivali, to je bila ludnica.'

Vugrinec se tijekom ljeta vratio u rodni Varaždin.

'Momčad je odlična, samo što ja ne valjam. Cijelu jesen sam bio načet ozljedama i moram se dobro pripremiti da to na proljeće izgleda na nešto', govori Vugrinec, koji je u lovu na Igora Cvitanovića i naslov najboljeg strijelca u povijesti HNL-a.