Već neko vrijeme slaže se slagalica uspjeha OM-a, a jedan od posljednjih kamenčića nedavno je bio najskuplji transfer u povijesti kluba, dovođenje Portugalca Vitinhe iz Brage za 32 milijuna eura. On bi se trebao priključiti vječnom Alexisu Sanchezu u lovu na PSG, koji im bježi osam bodova.

Iza novog uspona kluba iz Marseillea kao ključni čovjek obično se navodi njegov vlasnik, američki poslovnjak Frank McCourt koji je pri dolasku 2016. dočekan s podozrenjem, onako kako se i inače u europskom nogometu dočekuju klupski gazde koji dolaze iz SAD-a.

A svašta je OM prošao u svojoj povijesti koja traje od 1899. Osvojio je po 10 titula prvaka i pobjednika kupa, u zlatnim ranim devedesetima pet puta zaredom bio je prvak pod vodstvom Bernarda Tapieja, a 1993. prvi i dosad jedini francuski pobjednik Lige prvaka, uz važan doprinos Alena Bokšića. Bivši hajdukovac time je naslijedio jedno od najvećih imena OM-a Josipa Skoblara, koji je 1971. osvojio Zlatnu kopačku s postignuta 44 gola. A onda se sve srušilo velikim financijskim skandalom gazde Tapieja, uključujući namještanje utakmica, zbog čega je klubu oduzeta titula 1992./1993. i potjeran je u drugu ligu, pa se iz nje vratio i posljednju titulu osvojio 2010.

Današnja era počela je 2016., kad je Frank McCourt kupio 95 posto dionica od Margarite Louis-Dreyfus, udovice dotadašnjeg gazde, plativši 45 milijuna eura. Za usporedbu, prošle godine Chelsea je prodan za više od pet milijardi eura.

McCourt je rođen 1953. u Bostonu, a u tom gradu je zaradio prvi veći kapital trgujući nekretninama. Njegova The McCourt Company najviše se bavila komercijalnim građevinskim projektima, posebno parkiralištima. Da je ostao na parkiralištima, nitko ne bi znao za njega da nije 2004. - uz ulaganja u maraton u Los Angelesu i natjecanje u preponskom jahanju Global Champions Tour - od korporacije Fox Ruperta Murdocha za 430 milijuna dolara kupio kontrolni paket bejzbolskog tima Los Angeles Dodgers i njihovog stadiona. Sportska ulaganja McCourtu očito su u krvi jer je njegov djed bio suvlasnik Boston Bravesa.

Vladavina u Dodgersima ostavila je za sobom mnogo repova u poslovnom smislu, a rezultati su bili daleko od obećavanih. Godinu prije dolaska McCourta klub je imao 85 pobjeda i 77 poraza u sezoni. Novi gazda je, međutim, kao direktora doveo Paula DePodestu, jednog od najživopisnijih likova u američkom bejzbolu. Po njemu je stvoren lik kojega u filmu 'Moneyball' (po istoimenoj knjizi) igra Jonah Hill, a poznat je po kompliciranom i dotad uspješnom statističkom sustavu za praćenje učinka igrača. Počelo je dobro, dogurali su do finala Zapadne divizije National League, ali sljedećih godina uslijedio je potop, pa relativni oporavak.

Uskoro su počele i poslovne, pa i pravosudne nevolje. Prvo je 2010. otvorena istraga zbog malverzacija u klupskoj humanitarnoj organizaciji Dodgers' Dream Foundation. Paralelno, McCourt je prošao kroz razvod tridesetogodišnjeg braka sa suprugom Jamie, jedno vrijeme predsjednicom kluba, koja je iz parnice izašla bogatija za 130 milijuna dolara. Četiri godine kasnije ponovo se oženio bankaricom Monicom Algarrom.

Zbog sumnjivog poslovanja Dodgersa 2011. uprava lige natjerala je McCourta na prodaju. Kao kupac pojavila se grupacija koju su činili košarkaška legenda Magic Johnson, bivši bejzbolski dužnosnik Stan Kasten i Guggenheim Partners, i to za cijenu od dvije milijarde dolara, što je tada bio rekord u sportskim transakcijama.

'Ovo je divan dan za Los Angeles', pisao je tada kolumnist Los Angeles Timesa Steve Lopez.

Četiri godine kasnije posao u Francuskoj McCourt je započeo velikim kupovinama igrača i još većim obećanjima, no rezultati nisu dolazili. Mediteranski žestok navijački puk odmah je pokazao koga smatra krivim. U siječnju 2021. navijači su upali u trening kamp, obrambeni igrač Alvaro Gonzalez dobio je pogodak nekim predmetom u glavu, pričinjena je šteta od nekoliko stotina tisuća eura, utakmica tog kola bila je odgođena... McCourt je uzvratio usporedbom s upadom pristaša Donalda Trumpa u američki Kongres, optuživši društvene mreže da su dovele navijače do nasilja i kaosa.

Tek tada je McCourt krenuo u krizno komuniciranje objavom da je ušao u klub zbog svog oca koji se kao američki vojnik 1944. iskrcao u tom gradu i sudjelovao u oslobođenju Francuske od nacista. Najavio je veću prisutnost u gradu, rekavši da želi klub ostaviti djeci i unucima. Problem je bio što je isto govorio i u Los Angelesu, a javnost u Marseilleu je specifična: kad OM-u ide dobro, svi su sretni, od građana do gradonačelnika, jer je klub 'duša grada'.

A onda je prošle godine, nakon što je završio prvenstvo na drugom mjestu, McCourt napravio potez zbog kojeg su ga kritizirali, ali se rizik isplatio: doveo je hrvatskog stručnjaka Igora Tudora. Trener čija je karijera bila ispod standarda koje su navijači priželjkivali dočekan je na nož, i od igrača i od publike, ali je gurao svoje.

Danas je heroj, možda i zbog svoje naravi, ali i zbog toga što dolazi iz Splita i Hajduka, sredine koja je po odnosu grada i kluba vrlo slična Marseilleu. Hoće li heroj postati i McCourt, ovisi o kapitalizaciji pobjede u kupu nad PSG-om i o tome hoće li velikog rivala uspjeti dostići u prvenstvu, a onda dogodine odigrati nešto važniju ulogu u Ligi prvaka. Treba im to poželjeti zbog tradicije, ali još više zbog Tudora.