Teško je za povjerovati da potrošnjom desetina milijuna eura netko može promašiti u kupnji velikih nogometnih imena, no upravo se to dogodilo nekim od europskih giganata. Englezi, Nijemci i Talijani plaćali su i suhim zlatom da u njihove redove stignu Fernado Torres, Diego Forlan, Romelu Lukaku i ostala poznata nogometna imena, no u konačnici od njih nisu dobili gotovo ništa. Štoviše, pomalo je nevjerojatno kako su upravo spomenuti igrači doslovce propali u novim sredinama, ne pruživši svojim novim poslodavcima ni minimum koji se očekivao.

Navijači su stoga razočarani i bijesni, rezultat trpi i gotovo da su propale šanse za ugrabiti koji trofej do ljeta, a prema slovu ugovora svi ti 'promašaji' dobivaju svoje plaće redovito i u iznosima kakve običan puk jedva da i može zamisliti.

Evo koji su to klubovi u naših Top 5 i s kojim su igračima došli zub navijača.

5. HSV (13. mjesto Bundeslige)
Zimski prijelazni rok
Značajna pojačanja: –
Značajni odlasci:–
Ljetni prijelazni rok
Značajna pojačanja: Gökhan Töre, Michael Mancienne, Slobodan Rajković, Per Ciljan Skjelbred, Ivo Iličević, Jeffrey Bruma (posudba) – potrošeno 11 milijuna eura
Značajni odlasci: Alex Silva, Jonathan Pitroipa, David Rozehnal, Joris Mathijsen, Ze Roberto, Eric Chuopo-Moting, Ruud van Nistelrooy, Frank Rost, Piotr Trochowski, Eljero Elia, Guy Demel – dobiveno 18 milijun eura
Najlošije kupovine: Slobodan Rajković, Per Ciljan Skjelbred

Slobodan Rajković (HSV) vs. Mehmet Ekici (Werder)

Generalno gledajući, ideja pomlađivanja ekipe smislen je i često potreban cilj, koji kada se odradi pametno i sustavno, često donese i odlične rezultate, kao što je u posljednje dvije sezone slučaj u Dortmundu. Međutim, naglasak je potrebno staviti na pametan i smislen odabir mladaca koji stupaju na veliku scenu, kako ne bi brzo izgorjeli, a klub završio u borbi za ligaški opstanak ili gore. A čini se kako Hamburg upravo to i čeka - grčevita borba za ostanak u ligi! Ovoga se ljeta nisu riješili smo ostarjelih i istrošenih igrača poput Rosta, Ze Roberta i Van Nistelrooya, već i onih koji su još niz sezona mogli barem djelomično nositi igru kluba kao što su Mathijsen, Elia, Pitroipa i Chuopo-Moting. Svi oni u svojim novim klubovima (uz iznimku Elie) pružaju i više nego dobre partije, pa je očito kako njihovim lakim prodajama HSV nije nimalo profitirao. Pridošlice, mahom iz Chelseajeva pomlatka i druge momčadi, nisu se tako brzo priviknuli na njemački nogomet, a iako su rezultati u posljednjih nekoliko kola i donekle podnošljivi, bodovni konto te mjesto na ljestvici ni na koji način ne mogu zadovoljiti klub tolike tradicije i ugleda.

4. Inter (5. mjesto Serie A)
Zimski prijelazni rok
Značajna pojačanja: Gianpaolo Pazzini, Andrea Ranocchia, Yuto Nagatomo (posudba), Houssine Kharja (posudba) – potrošeno 40 milijuna eura
Značajni odlasci: Mancini, Jonathan Biabiany, Davide Santon (posudba), Sulley Ali Muntari (posudba) – dobiveno 7 milijuna eura
Ljetni prijelazni rok
Značajna pojačanja: Jonathan, Diego Forlan, Yuto Nagatomo, Emiliano Viviano, Luc Castaignos, Ricardo Alvarez, Mauro Zarate (posudba), Andrea Poli (posudba) – potrošeno 35 milijuna eura
Značajni odlasci: David Suazo, Victor Obinna, Davide Santon, Samuel Eto'o – dobiven 31 milijun eura
Najlošije kupovine: Jonathan, Diego Forlan

Diego Forlan (Inter)

Svaki klub koji je u prošlosti prodao Samuela Eto'oa kasnije je to i požalio, pa je red da ista sudbina zadesi i Inter. Iako su na popisa prinova neki i više nego pristojni igrači, koji su pružili i ponešto dobrih partija (prije svih Pazzini), cjelokupni ovogodišnji transfer angažman milanskog kluba ipak zaslužuje negativnu ocjenu. Počevši s prodajom Eto'oa, igrača koji je proteklih sezona najviše utakmica rješavao individualnim rješenjima, pa sve do kupnje Forlana, za kojeg se već prethodne sezone moglo nazrijeti kako na račun silnih ozljeda pada u formi. Kako je igrao na Copa Americi, ozljede su se logično i nastavile, a rupu u napadu nije popunio niti Zarate, koji osim kronične sebičnosti nije pokazao mnogo dobroga. Ostatak novopridošlog društva uklopio se u opće sivilo i lošu igru, što se posebice odnosi na Alvareza, koji svakom utakmicom pokazuje kako nije niti blizu klase zdravog Sneijdera, kao što to nije niti Jonathan, kada bi ga se usporedilo s zdravim Maiconom. Šlag na torti bilo je dovođenje bivšeg Palermova trenera Gasperinija, koja je odlučio potpuno promijeniti formaciju i stil igre, što je rezultiralo raspadom igračkog sistema te brzim otkazom.

3. Chelsea (4. mjesto Premiershipa)
Zimski prijelazni rok
Značajna pojačanja: Fernando Torres, David Luiz – potrošeno 90 milijuna eura
Značajni odlasci: Gael Kakuta (posudba), Daniel Sturridge (posudba)
Ljetni prijelazni rok
Značajna pojačanja: Thibaut Courtois, Lucas Piazon, Oriol Romeu, Juan Mata, Romelu Lukaku, Ulises Davila, Raul Meireles – potrošeno 85 milijuna eura
Značajni odlasci: Yuri Zhirkov, Slobodan Rajković, Michael Mancienne, Nemanja Matić, Nicolas Anelka, Yossi Benayoun, Jeffrey Bruma, Thibaut Courtois (posudba), Gael Kakuta (posudba) – dobiveno 26 milijuna eura
Najlošije kupovine: Fernando Torres, Romelu Lukaku

Fernando Torres (Chelsea)

Uz onu Andyja Carrolla, kupnja Fernanda Torresa zauzima sam vrh ljestvice ovogodišnjih propalih transfera, iako nikome nije jasno kako se igrač, koji je nekada bio strah i trepet svake obrane u Engleskoj, preobrazio u nevidljivog napadača, od kojeg se povremeno lopta odbije kao od mantinele. Općenito gledajući, Chelsea je klub koji je s najviše potrošenog novca najmanje pojačao momčad: Torres se, unatoč povremenim bljeskovima, pokazao kao potpuni promašaj; Luiz je imao svojih trenutaka (sjetimo se samo voleja protiv Manchester Uniteda), ali daleko je još od obrambenog bedema, kakav je nekad Terry tvorio s Carvalhom; Lukaku, Courtois, Piazon i Davila mjestimično su još na posudbama, a mjestimično su premladi da ikako pridonesu trenutačnom igračkom napretku; Mata, Romeu i Meireles pokazali su se kao solidni, ali nedovoljni dobri da značajno poboljšaju ukupnu kvalitetu igre. Sve u svemu, na potrošenih 170 milijuna eura svaki bi navijač očekivao značajna poboljšanja u igri, a ona gotovo da su u potpunosti izostala. Najbolje pojačanje ove sezone postao je mladi Daniel Sturridge, koji se, nakon nekoliko sezona igranja po posudbama, sve više pokazuje kao potencijalni stožerni igrač, pa je sve bliže sigurnog odlaska na predstojeće europsko prvenstvo.

2. Wolfsburg (12. mjesto Bundeslige)
Zimski prijelazni rok
Značajna pojačanja: Jan Polak, Ja-Cheol Koo, Yohandry Orozco, Sanli Tuncay, Patrick Helmes, Dieumerci Mbokani – potrošeno 16 milijuna eura
Značajni odlasci: Andrea Barzagli, Edin Džeko, Karim Ziani (posudba) – dobiveno 37 milijuna eura
Ljetni prijelazni rok
Značajna pojačanja: Marco Russ, Christian Träsch, Srđan Lakić, Mateusz Klich, Hasan Salihamidžić. Patrick Ochs, Hrvoje Čale, Chris, Sotirios Kyrgiakos, Rasmus Jönsson, Thomas Hitzlsperger, Aleksandr Hleb – potrošeno 22 milijuna eura
Značajni odlasci: Sascha Riether, Karim Ziani, Sanli Tuncay, Simon Kjaer (posudba), Diego (posudba), Arne Friedrich – dobiven 31 milijun eura
Najlošije kupovine: Sanli Tuncay, Marco Russ

Sanli Tuncay (Wolfsburg) vs. Lars Stindl (Hannover 96)

U klubu iz Vučjeg grada i ove su se godine pokazali kao pravi eksperti za skupe kupnje i kasnije jeftine prodaje istih igrača. Diego, Kjaer, Ziani i Barzagli samo su ovogodišnji primjeri jedne dugogodišnje klupske kolekcije. Svi su dovedeni po višestruko većim cijenama od onih koje su za njih isplaćene ili obećane na kraju probnog perioda posudbe. Jednostavno rečeno, u Wolfsburgu ne znaju voditi brigu o novim igračima, naročito onima koji su ili ponešto težeg karaktere ili imaju poteškoća s prilagodbom na turobni njemački sjever. U cijeloj priči trener Magath sve je samo ne faktor pomoći, jer je poznat po brutalnosti i fizičkoj dimenziji treninga, a ne po individualnoj brizi za pojedince. Iako se i ta metoda može pokazati uspješnom, ove sezone u Wolfsburgu to očito nije tako. I više je nego primjetno kako im u igri nedostaje upravo klasnih igrača, kakav je nekoć bio Edin Džeko. Iako je njegov odlazak bio neminovnost te se samim time ne može smatrati kao pogreška u klupskoj politici, ipak nisu uspjeli iskoristiti taj mega transfer te dovesti nekoliko klasnih nogometaša s kojima bi jurnuli na vrh ljestvice. Ovako, u napadu se dobar dio učinka svodi na onaj Mandžukićev, a u obrani su potpuno propusni, naročito u gostima.

1. Liverpool (6. mjesto Premiershipa)
Zimski prijelazni rok
Značajna pojačanja: Luis Suarez, Andy Carroll – potrošeno 67 milijuna eura
Značajni odlasci Fernando Torres, Charles Itandje, Ryan Babel:– dobiveno 65 milijuna eura
Ljetni prijelazni rok
Značajna pojačanja: Stewart Downing, Jordan Henderson, Charlie Adam, Sebastian Coates, Craig Bellamy, Jose Enrique, Doni – potrošeno 65 milijuna eura
Značajni odlasci: Paul Konchesky, Christian Poulsen, Raul Meireles, David N'Gog, Emiliano Insua, Sotirios Kyrgiakos, Milan Jovanović. Alberto Aquilani (posudba), Joe Cole (posudba) – dobiven 21 milijun eura
Najlošije kupovine: Jordan Henderson, Andy Carroll

Andy Caroll (Liverpool)

Neovisno o kojem je nogometnom aspektu riječ, postoji dobra šansa da će Arsene Wenger biti u pravu. No ono oko čega je nedvojbeno u pravu je činjenica kako postoji golem nerazmjer između cijene i kvalitete engleskih (i općenito otočkih) igrača, što je i glavni razlog zbog kojeg u Arsenalu ne igra veći broj Engleza. U tu se činjenicu ove sezone svakom utakmicom uvjerava Liverpool, čiji navijači proživljavaju prave agonije gledajući momčad kako se, predvođena Carrollom u špici te Hendersonom i Adamom u veznom redu, muči protiv tek prosječnih momčadi Premiershipa. Carroll je tijekom cijele godine uspio postići kombinirano četiri pogotka u prvenstvu, a Henderson je ubrzo preselio na klupu, što bi se moglo dogoditi i Adamu, ako klub s Anfielda posegne za kakvim rješenjem ove zime. Jedini spomena vrijedna transferi oni su Suareza i Jose Enriquea, koji su obojica brzo prigrabili svoje šanse te zacementirali svoja mjesta u početnom sastavu. Downingove igre također nisu ispod svake kritike, ali daleko su od toga da je isplatio 23 milijuna vrijedan transfer. Ironično je kako su stvari po Liverpool, kako u igri tako i na tržištu, krenule po zlu nakon odlaska Rafe Beniteza, koji je često bio kritiziran (očito neopravdano) upravo zbog dotična dva segmenta upravljanja.