Kada pogledamo skupine, Argentina i Brazil trebali bi osvojiti prvo mjesto u svojim grupama, dok se treća grupa, u kojoj su Čile, Urugvaj, Meksiko i Peru, čini izuzetno zanimljivom i izjednačenom. Ipak, favoritima se mogu smatrati Čile i Urugvaj, naročito ako se uzme u obzir to da je Meksiko nedavno igrao na prvenstvu Sjeverne Amerike. Osim te četiri reprezentacije, u polufinalu bi se mogla naći i Kolumbija, koja bi trebala svladati Boliviju i Venezuelu te na taj način upasti u polufinale kao najbolji gubitnik.

Kolumbija

Vjerojatna postava (4-4-2): Ospina – Zuniga, Armero, Perea, Zapata – Aguilar, Guarin, Bolivar, Moreno – Rodallega, Falcao

Udarna snaga: vrhunski igrač na svakom dijelu terena
Svaka dobra nogometna ekipa mora imati jednog vrhunskog igrača na svakom dijelu terena, a Kolumbija to ima - na golu je David Ospina, jedan od najboljih golmana francuske lige; obrambenu liniju će držati Cristian Zapata, momak koji je to ove sezone fantastično radio za Udinese; u vezi je Freddy Guarin, odlični centralni veznjak Porta, momčadi koja je bila hit sezone, a u napadu Falcao, igrač koji je postigao nevjerojatnih 17 golova u ovogodišnjoj Euroligi.

Najvažniji nedostatak: pobjednički mentalitet
Nakon što su propustili posljednja tri Svjetska prvenstva, promijenili trenera čak deset puta u posljednjih deset godina te lutali u pogledu taktike, formacije i izbora igrača, ekipa je to koja još ne spada u red ozbiljnih momčadi. Igračka kvaliteta nije upitna - upitni su odnosi u nacionalnom savezu, logistička podrška te pritisak koji su na igrače prečesto vršile strukture kojima nije mjesto u nogometu. Ako uspiju prevladati demone iz neposredne prošlosti, mogli bi svojim igrama iznenaditi nogometni svijet.

Čile

Vjerojatna postava (3-4-3): Bravo – Contreras, Ponce, Jara – Isla, Medel, Vidal, Fernandez – Beausejour, Sanchez, Suazo

Udarna snaga: izuzetno pokretljiva, mlada i tehnički nadarena ekipa
Od svih reprezentacija tog natjecanja, upravo bi Čile mogao biti momčad koja će pružiti najspektakularniju igru. Dvojac Isla - Sanchez izluđivao je braniče talijanskog prvenstva surađujući po desnoj strani, Medel je bio pravo otkriće španjolske lige, dok je Vidal bio ponajbolji igrač njemačkog viceprvaka Bayera. Ako proigra i Mati Fernandez, manje poznat u internacionalnim krugovima, ali s besprijekornim tehničkim znanjem, bit će napadački nezaustavljivi.

Najvažniji nedostatak: tri stopera zadnje linije
Zadnja linija, s druge strane, ne ulijeva nimalo povjerenja. Počevši s pomalo staromodnom formacijom 3-4-3, koja se igra zapravo bez ofsajd-zamke, a u kojoj stoperi nisu najviše kvalitete, ova bi ekipa mogla imati velikih defanzivnih problema. Velik će time teret pasti upravo na dvojac Medel - Vidal, od kojih će se očekivati da odrade ogroman obrambeni posao na sredini terena. Takav stil igre zahtijeva puno kretanja i angažmana svih igrača, ali je pozicijski teško održiv i često trkački prezahtjevan.

Urugvaj

Vjerojatna postava (4-3-3): Muslera – M. Pereira, A. Pereira, Lugano, Caceres – Gargano, Arevalo, Ramirez – Suarez, Cavani, Forlan

Udarna snaga: odlično izbalansirana ekipa s klasnim napadačima
Ne zaboravimo – Urugvaj nije bez razloga bio najbolje plasirana ekipa Južne Amerike na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu! Malo je koja napadačka postava bolje od one koju čine Cavani - Suarez - Forlan, pa čak i kada potonji nije imao najbolju sezonu. Osim napada, i obrana izgleda odlično, predvođena iznimno pouzdanim kapetanom Fenerbačea Diegom Luganom. Kako je to u osnovi ista postava koje je nastupala na Svjetskom prvenstvu, uigranost i taktički zadaci ne bi smjeli biti prepreka uspjehu te reprezentacije.

Najvažniji nedostatak: klasni i stožerni vezni igrač
Da bi postala ekipa iz same svjetske elite, nedostaje joj klasni igrač na možda ključnoj poziciji centralnog veznog igrača, tzv. playmaker. Gargano i Arevalo su i više nego solidni igrači, ali oni su tipični vodonoše, dva zadnja vezna koja prije svega služe za destrukciju suparničke igre. Zbog toga bi teret kreacije trebao pasti na Ramireza ili Lodeira, od kojih nijedan nije dokazan na najvišoj nogometnoj razini. Ipak, napadački je trojac toliko dobar da to može dobrim dijelom kompenzirati.

Brazil

Vjerojatna postava (4-3-3): Cesar – Alves, A. Santos, Lucio, T. Silva – Ramires, L. Leiva, Ganso – Neymar, Robinho, Pato

Udarna snaga: zadnja linija, koliko god nevjerojatno zvučalo
Brazilske su momčadi poznate po svojem enormnom nogometnom potencijalu, koji se većinom odnosio na igrače sredine terena i napada. Kada se danas pogleda igrački kadar te ekipe, on je najgušći i najkvalitetniji u zadnjoj liniji. Od četiri igrača obrane, uz izuzetak Andrea Santosa, svi su svjetske klase, a isto vrijedi i za neke zamjenske igrače, poput Davida Luiza i Maicona. Kada se njima pridoda golman Julio Cesar, onda je riječ o najboljoj defanzivnoj postavi na svijetu.

Glavna mana: kreativnost vezne linije
Gotovo isti problem muči i Urugvaj. Ipak, situacija u reprezentaciji Brazila je za nijansu bolja, jer će poziciju kreativnog veznog igrača zauzeti Ganso koji je ove sezone, zajedno s Neymarom, odveo Santos do naslova Copa Libertadores. Drugi je problem onaj centralnog napadača, kojeg će u ovoj postavi igrati Pato. Koliko god on bio kvalitetan, ovakvoj je ekipi potreban barem jedan visoki napadač da bi mogla prijetiti i skokom. Iako je pozvan Fred, on nije igrač potrebne klase.

Argentina

Vjerojatna postava (4-3-3): Romero – J. Zanetti, Rojo, Burdisso, G. Milito – Mascherano, Banega, Pastore – di Maria, Messi, Tevez

Udarna snaga: neviđena kvaliteta napadačke postave
Argentina je jedina svjetska momčad koja ima luksuz ostaviti na klupi napadače kakvi su Aguero, Milito, Higuain i Lavezzi. To im omogućuje da mijenjaju napadačku postavu ovisno o formi i protivniku, čime dobivaju taktičku prednost koju nema nijedna druga ekipa na ovom natjecanju. Uz same napadače, vezna je linija odlično posložena; paket s radilicom Mascheranom, univerzalcem Banegom i novim mladim svjetskim čudom, Javierom Pastoreom, zvuči i više nego dobro.

Najvažniji nedostatak: (ne)kvaliteta obrane, naročito pozicija lijevog beka
Stvari ne mogu stajati dobro kada je najbolji obrambeni igrač onaj sa 37 godina na leđima, pa taman to bio i Javier Zanetti. Dovoljno je samo se prisjetiti kako je loše izgledala argentinska obrana u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Njemačke. Na poziciji lijevog beka nemaju nijednog kvalitetnijeg igrača, pa će to mjesto morati popuniti Rojo, koji je primarno stoper. Ali nije to jedini problem – centralnog braniča trebao bi igrati Gabriel Milito, koji je zbog ozljeda praktički propustio čitavu sezonu.