U nekim se trenucima nogometni zaljubljenici moraju zapitati: zašto ja ne bih bio sportski direktor ili trener kluba? Pa lošije od ovoga ne može biti! Upravo su se takve kupovine i kasnije sezone dogodile klubovima koji drže prvih pet mjesta na našoj ljestvici, jer gore od ovoga teško da može! Nakon jučerašnjeg popisa klubova i njihovih transfera rangiranih od 6. do 10. mjesta, danas donosimo zaključnih pet najnevjerojatnijih transfer-kampanja proteklog desetljeća, u kojem su klubovi poslovali s nevjerojatno velikim gubicima, a igrački nisu dobili gotovo ništa.

Iako su se na papiru značajno pojačali dvama vrhunskim napadačima i dvama vrlo dobrim igračima veznog reda, koji su trebali donijeti 'pluća' u vezu Newcastlea, bio je to prijelazni rok, koji je, zajedno sa Shearerovim oproštajem, nagovijestio propast 'svraka'. Ne samo da klub nije konkurirao za vrh ljestvice, već se nakon dvije sezone preselio u niži rang natjecanja. S obzirom na veliku popularnost i ogromnu financijsku moć, ostaje pitanje - kako je to moguće? Odgovor je zapravo jednostavan: kupovalo se skupo i loše, a momčad nije imala 'kemiju'. Tako je Owen bio često ozlijeđen i nemotiviran, Luque se nije snašao u Engleskoj, kao ni Emre, a Parker, iako odličan igrač, nije sam mogao pokrpati sve rupe u veznom redu. Osim toga, mlade Newcastleove snage, Jenas i Milner, koji su trebali biti buduća okosnica ekipe, otuđili su se od kluba te su ga ubrzo i napustili. Financijska bilanca te godine iznosila je gotovo 35 milijuna eura. Minusa, naravno!

Vjerojatno bi metoda slučajnog odabira bila uspješnija od one koju su tih godina primjenjivali direktori i struka Barcelone. Priča sa Saviolom pretvorila se u višegodišnju trakavicu, tijekom koje je Argentinac provodio vrijeme uglavnom na posudbama, da bi na kraju bez odštete otišao u madridski Real. Što se ostalih igrača tiče, Andersson se odmah ozlijedio, nakon čega je i prekinuo karijeru, a mladi igrači - Rochemback, Christanval i Geovanni - dovedeni kao zalog za budućnost, svi su u sljedeće dvije sezone napustili redove Barcelone kao nedovoljno perspektivni. Golman Bonnano bio je atrakcija svoje vrste te je gotovo sigurno najlošiji golman u povijesti kluba. Što se odlazaka tiče - Guardiola je sigurno imao još nekoliko dobrih sezona u nogama, ali klub je njegovo mjesto (opravdano) prepustio Xaviju, Simão je olako pušten za svega tri milijuna eura, a Petit, Zenden i Litmanen se nisu snašli u prethodnoj sezoni.

Iako novčana bilanca nije bila poražavajuća, štoviše blagajna je tih godina bila puna, to je bio prijelazni rok u kojem je i službeno započeo najgori od svih nogometnih projekata - projekt Galacticos. Za početak je morao otići trener Del Bosque, jer nije bio podoban za imidž kluba, jer ne zna strane jezike, a nije ni atraktivnog izgleda za slikanje po novinama. Došao je šminker Quieroz, koji je i tada, kao i u kasnijim sezonama, pokazao kolika je njegova trenerska vrijednost. Svi igrači radnog karaktera - Makélélé, Conceição i Gérémi - potjerani su iz kluba, a na njihovo je mjesto gurnut Beckham, iako nikada u životu nije igrao dotičnu poziciju. Rezultat takvog načina poslovanja bio je očekivan - klub je postigao veliku popularnost diljem svijeta i novčanu dobit, ali izostalo je ono zbog čega nogometaši igraju, a navijači dolaze na stadion - pobjede i trofeji. Od velikih očekivanja 'kraljevski klub' je stigao do poražavajućih sezona u narednim godinama i gubitka primata u Primeri.

Lako je trošiti novac kada klub zapravo nema proračun, već vlasnici jednostavno plate onoliko koliko je potrebno za igrača. Ipak, ako se u vrijeme prijelaznog roka potroši oko 160 milijuna eura, tada je realno očekivati da će barem neki od njih činiti jezgru momčadi u nekoliko budućih sezona. A činjenice su ove: Robinho se posvađao s trenerom i više nije u klubu; Jô igra na kapaljku, uglavnom u kupu; za mjesto lijevog beka je kupljen Kolarov pa Bridge redovito grije klupu; De Jong igra povremeno, kad nije suspendiran; Zabaleta je puno više na klupi nego u igri; na mjestu desnog krila Milner je ispred Wright-Phillipsa; Kompany je uglavnom ozlijeđen; Ben-Haima već neko vrijeme nema, a Bellamy, iako kratko vrijeme bitan igrač, sada je na posudbi u Cardiffu. Ukratko - nijedan stožerni igrač na utrošenih 160 milijuna. Grozno!

Sudačko favoriziranje Juventusa definitivno nije jedini razlog Interovih neuspjeha koji su, očito je, jednako tako bili produkt katastrofalnih kupovina igrača, što je najbolje demonstrirano u sezoni na prijelazu tisućljeća. Nijedan od dovedenih igrača nije imao gotovo nikakav učinak u klubu, većina ih je ubrzo otišla bez odštete (iako su, dakako, plaćeni), a svi se Interovi navijači još dobro sjećaju koliko su im živaca pokidali obrambeni igrači poput Greska ili Cirilla, pod čijom je paskom zadnja linija bila propusna poput kakvog kvalitetnog sira. Šlag na torti su ipak odlasci: Baggio i Blanc su dokazali da su imali u nogama još bar sezonu-dvije, Mutu je napravio odličnu karijeru, Frey je godinama bio među najboljim golmanima lige, a posebna je priča Pirlo, koji je te sezone bio na posudbi, da bi ga ubrzo zajedno sa Seedorfom prodali u Milan, gdje će činiti jednu od najboljih veznih linija Europe. Ukratko - KATASTROFA!