Agonija Cibone bliži se kraju, konačno je rješenje sve bliže, no problem je u činjenici da u onoj najkatastrofičnijoj varijanti to znači da bi jedan od najvećih europskih košarkaških klubova svih vremena jednostavno mogao prestati postojati!

Da, situacija je, koliko god kompleksna bila, u stvari vrlo jasna. Sve što se događalo u protekla dva desetljeća sad je konačno došlo na naplatu. Klub će krajem tjedna i službeno biti neprekidno 60 dana u blokadi, pa nakon toga - silom zakona - slijedi stečaj! A onda, tko zadnji izađe neka samo ugasi svjetlo. Ne mora ni zaključavati jer od Cibone ionako ništa nije ni ostalo. Samo nekad ponosno ime.

Budućnost Cibone u ovom je trenutku jednostavno nemoguće predvidjeti. A momčad je svoj 'labuđi pjev' odradila sa stilom. Uzeli su 'cibosi' na kraju sezone dvostruku krunu, osvojili su prvenstvo i Kup, u prepunoj su dvorani koja s ponosom nosi ime Dražena Petrovića s navijačima u petak proslavili pobjedu u petoj utakmici finala doigravanja protiv Zadra. I to je bilo to...

Jer klub je prije nekoliko tjedana ostao bez predsjednika i direktora, plaće kasne tri mjeseca pa svi igrači i članovi stručnog stožera već sada mogu raskinuti ugovore i potražiti nove angažmane. Od nekad najvećeg i najjačeg sportskog kolektiva na ovim prostorima ostalo je samo ime.

U trenucima velikog slavlja svima su se u podsvijesti vrtjeli stihovi Olivera Mandića 'Smijem se, a plakao bih...'. Klub je u takvom rasulu da je o budućnosti govorio trener, Slovenac Gašper Okorn, kojemu je s posljednjom utakmicom istekao ugovor.

'Možda je ovo Cibonina posljednja titula. Možda ste bili na posljednjoj utakmici slavnog kluba, situacija nije ružičasta. Moguće je nekoliko scenarija, čak i najcrnji. Vidjet ćemo. I prije finala osjećali smo se nesigurno, a novi tjedan će donijeti više pitanja nego odgovora', rekao je Okorn i dodao:

'Mislite da je lako govoriti o možda posljednjem uspjehu velikog kluba? Ne, teško je...'

Tako govori čovjek koji je u Cibonu stigao krajem siječnja, prije samo pet mjeseci. A kao da je veteran pod Tornjem koji se odavno nakrivio, a sad mu prijeti i konačni pad.

Cibona kao klub više nema ništa, tijekom godina je ostala doslovno bez svega - političkim igrama i igricama oduzete su joj sve nekretnine koje je imala u svom vlasništvu (dvorana i poslovni prostori u Ciboninom prolazu, nekretnine na Tuškancu...). A uzeo ih je Grad Zagreb koji se nekoliko puta ukazao kao 'spasitelj' i u zamjenu za otpis dijela dugova uzeo Cibonine nekretnine. Pa su tako 'vukovi' posljednjih godina doslovno podstanari u svojoj dvorani koja je sada u vlasništvu Grada Zagreba.

Grada, koji zbog novih neplaćenih dugova i borbe s prijašnjim klupskim upravama koje je instalirao pokojni Milan Bandić, sad želi Cibonu deložirati iz KC Dražena Petrovića! No, deložacija je sad najmanji problem jer je pitanje hoće li klub uopće opstati.

Svi dosadašnji pokušaji spašavanja kluba neslavno su propali, nudio se svojevremeno Emil Tedeschi koji je Cibonu želio spojiti s Cedevitom, pokušavao je svojim novcem klub pokrenuti Aco Petrović, pa potom su tu brojni znani i neznani strani investitori koji su stizali s novim idejama. Na žalost, svi su ti pokušaji propali iz jednog jedinog razloga. Investitori su, logično, željeli kontrolirati trošenje uloženog novca, ali sve su bivše uprave baš zbog toga odbijale ponuđene planove za spas.

Gledano iz današnje perspektive, da je Tedeschi tada ušao u Cibonu, danas bi 'vukovi' vrlo vjerojatno igrali Euroligu u prepunoj Areni Zagreb, a u ABA ligi bi se ravnopravno borili za naslov prvaka s Crvenom zvezdom. Na žalost, Tedeschi je otišao u Ljubljanu, a Cibona bi uskoro mogla opstati samo kao sjetno sjećanje u memoriji malobrojnih košarkaških romantika.

Klub je godinama doslovno preživljavao 'na aparatima'. Plesala je Cibona na rubu propasti, a sad je došao trenutak u kojem će netko 'vukove' konačno i isključiti s tih aparata. I to baš u trenutku kad je osvojena dvostruka kruna, prvak i osvajač Kupa doslovno će se ugasiti.

No, odlazak u stečaj možda nije najgora stvar koja se može dogoditi, ima primjera u kojima je stečaj bio poticaj za novi početak, ali u ovom je slučaju teško povjerovati u to. Posebice nakon svega što se u Ciboni događalo u protekla dva desetljeća.

U cijeloj priči ipak postoji i tračak nade, svjetlo na kraju dugog, mračnog tunela. Navodni investitori o kojima se proteklih mjeseci toliko pričalo i dalje su zainteresirani u ulaganje u Cibonu te bi za koji dan, kako doznajemo, trebali doći u Zagreb na nastavak pregovora. Novac i volju imaju, a sve ostalo je politika...