Vijesti o preranim odlascima sportaša s ovoga svijeta nažalost više nisu tako rijetke. Posljednji događaj koji se dogodio u Schaffhausenu gdje je za vrijeme utakmice mladih reprezentacija Švicarske i Njemačke preminuo 20-godišnji njemački reprezentativac Sebastian Faißt samo je još jedan u nizu tragičnih događaja koji su se dogodili sportašima u posljednje vrijeme.

U samo nekoliko tjedana, čak dva puta mediji su morali pisati o sportskim tragedijama, i to o onima koje su završile - smrću.

Sjetimo se samo da je nedavno u mađarskom Veszpremu divljački do smrti izboden rumunjski rukometaš Marian Cozma (26 godina). Rumunj se zabavljao u jednom noćnom klubu sa svojim suigračima iz Veszprema, među kojima je bio i hrvatski rukometaš Ivan Pešić. Epilog svega je to da je Cozma preminuo, a Pešić koji je također nastradao, izgubio bubreg.

Najnoviji događaj kad je za vrijeme utakmice zbog izljeva krvi u mozak preminula mlada nada njemačkog rukometa Sebastian Faißt, natjerala nas je da zavirimo u povijest takvih tragičnih događaja kojih je proteklih godina bilo i previše.

Polufinale Kupa konfederacija u nogometu 2003. ostalo je u sjeni tragične smrti kamerunskog nogometaša Marca Vivena Foea (28) koji se srušio za vrijeme polufinalnog susreta protiv Kolumbije. U 72. minuti, Foe se ničime izazvan srušio na travnjak kao pokošen. Iako su odmah reagirali liječnici te ga dodatnim bocama kisika i umjetnim disanjem pokušali oživiti, za Foea ipak nije bilo spasa. Kasnije se ispostavilo da je imao srčanih problema.

U posljednjoj minuti utakmice portugalskog prvenstva 2004. između Benfice i Vitorie Guimaraes, na travnjak se srušio Miklos Feher (24). U to vrijeme Tomo Šokota je dijelio svlačionicu s mađarskim internacionalcem te je i on priskočio u pomoć, no nažalost za Fehera nije bilo spasa. Nakon što je prevezen u bolnicu gdje su ga liječnici pokušali reanimirati, mađarski je nogometaš preminuo. Razlog - srčani udar.

Skoro dvije godine ranije, na sličan način kao i Feher, od srčanog udara na terenu, u Kumanovu je preminuo mladi nogometaš makedonskog Napretka Stefan Toleski.

Godine 2002, od srčanog udara na terenu je preminuo i 32-godišnji Cipranin Michael Michael, a njegova nesreća je bila to što na drugoligaškim utakmicama na Cipru nema vozila hitne pomoći, pa je umro praktički na terenu.

Najbizarniji slučaj dogodio se 2002. kada su dvojica nogometaša kolumbijskoga prvoligaša Deportivo Calia smrtno stradala od udara groma. Giovanny Cordoba odmah je preminuo, a Herman Gaviria tri dana kasnije u bolnici, dok je još 17 nogometaša ozlijeđeno.

Nigerijac John Ikoroma (17) srušio se za vrijeme utakmice u Abu Dhabiju 2000. godine, gdje je nesretni mladić došao na probu za klub iz UAE Al Wahda. Dva sata kasnije, preminuo je u bolnici od posljedica srčanog udara. Tri godine prije, još je jedan nigerijski mladi nogometaš, Tunde Charity, smrtno stradao, a za njega je bio koban sudar glavama s protivničkim igračem.

Ta godina bila je posebno tužna za nigerijski nogomet jer je u njemačkoj drugoj ligi na terenu srčani udar s najtežim posljedicama doživio i Emmanuel Awanegbo.

Još jedan u nizu nogometaša koji su zbog problema sa srcem otišli s ovoga svijeta je i ondašnji igrač Seville Antonio Puerta (22). Puerta se za vrijeme prvenstvene utakmice s Getafeom srušio i kasnije preminuo u bolnici. Zanimljivo da je tri tjedna prije tragičnog događaja Puerta prošao obavezni liječnički pregled.

Gledajući kroz povijest, većina sportaša koji su tako tragično završili imali su srčane probleme. U trećoj mađarskoj ligi za vrijeme treninga srušio se Istvan Szabi (26), član Uraiujfalua, koji se par tjedana prije tragedije žalio na srčane tegobe. No, očito ga nisu shvaćali ozbiljno.

'On se odjednom srušio na zemlju i zakolutao očima. Učinili smo sve da mu pomognemo: pokušali smo umjetnim disanjem i masažom srca, no sve je bilo uzalud...', kazao je tada njegov trener Janos Partli.

No nisu samo nogometaši platili danak. Latvijski košarkaški reprezentativac Raimonds Jumikis (23), 2004. preminuo je na terenu tijekom dvoboja švedskog prvenstva između njegova Akropola i Jamtlanda. Predsjednik Akropola Spiros Gogos izjavio je kako mu je nakon tragičnog događaja Jumikisova djevojka kazala kako je nesretni košarkaš nedavno bio na pregledu u rodnoj Latviji nakon kojeg mu je liječnik rekao da ima urođenu srčanu manu.

Za razliku od sportaša koji su svoj život ostavili na terenu, neki su svoj život izgubili izvan terena. Tako je 2007. američka nogometašica, 20-godišnja Sarah Merrit pala s balkona, i to s petog kata hotela. Nakon detaljne istrage pokazalo se da je mlada nogometašica bila pod utjecajem alkohola, što se smatralo glavnim uzrokom njezina pada dok je prelazila s jednog na drugi balkon.

Godinu dana ranije (2006), torinski Juventus odgodio je utakmicu protiv Cesena zbog smrti dvaju svojih mladih nogometaša. Dvojica 17-godišnjih mladih igrača Juventusa nastradala su u bizarnoj nesreći unutar trening-centra Vinovo u Torino. Riccardo Meli i Alessio Ferramosca utopili su se u umjetnom jezeru unutar centra nakon utakmice jedne od selekcija Juvea.

Možda najbizarnija i nevjerojatno brutalna tragedija dogodila se brazilskom nogometašu Thiagu de Silvi (25) u rujnu 2008. Bivši igrač Vasco da Game, Da Silva koji je tada igrao za brazilski drugoligaš Estacio de Sa, mučen je do smrti. Trojica napadača su Da Silvi stavili lisice na ruke, zatim ga pretukli, mučili, a torturu su završili trima hicima iz vatrenog oružja. Počinitelji su privedeni sudu.

Nažalost, lista tragedija predugačka je da bismo sve spomenuli. Samo u proteklih godinu dana preminulo je previše sportaša. Od 26-godišnje poljske bacačice kladiva Kamile Skolimowske za čiju smrt još nije ni pronađen uzrok, rešetanje iz vatrenog oružja Ahmada Challala, 24-godišnjeg igrača iračke Saoure koji je na stanici čekao prijevoz, pa do 19-godišnje ruske hokejaške nade Alekseja Čerepanova koji je preminuo zbog uzimanja dopinga. A nažalost, ima ih još.

Zahtjevi u sportu svakim su danom sve veći, a tijelo, kako ga god 'okrenuli', ima svoje limite.

'Nažalost, takve stvari se događaju. To nas obvezuje na to da sve kontrole u tom smislu trebaju biti baš studiozne. Treba postojati algoritam tih kontrola da se te stvari izbjegnu', svojedobno je izjavio otac Blanke Vlašić, Joško.

Nažalost, smrtnih događaja bilo je i kod nas. Počevši od tragične automobilske nesreće Silvestra Sabolčkog 2003, kada je zajedno sa suigračima Krunoslavom Sabolićem i Kristijanom Kitnerom poginuo u sobraćajki, pa sve do smrti 13-godišnjeg nogometaša Varteksa Matea Vajgića koji je preminuo na treningu, a slično je skončao i 19-godišnji nogometaš Širokoga Brijega Ivo Kovačić. Hrvatsku nogometnu javnost posebno je šokirala smrt nogometaša Zadra Hrvoja Ćustića 2008. godine na utakmici protiv Cibalije od posljedica udarca potiljkom u betonski zid.

Sve nabrojano tek su više ili manje poznate sportske tragedije koje su se dogodile unazad jednog desetljeća. Kada bismo išli dalje u prošlost, bilo bi, nažalost, materijala za nekoliko ovakvih nastavaka.