Knjiga profesorice kineziološke grupe predmeta na Sveučilištu u Zadru govori o 10 vrhunskih hrvatskih sportaša kojima su ozljede ili bolesti zaustavile karijere kada su najveći dosezi još uvijek bili pred njima. Svoje priče autorici knjige ispričali su Blanka Vlašić, Sandro Sukno, Janica Kostelić, Mario Ančić, Tomislav Marković, Sandra Peović, Nikolaj Pešalov, Željko Mavrović te dvojica sportaša koja su sudjelovala na predstavljanju knjige - Ivan Gudelj i Matej Mamić.

Gudelj je s 26 godina došao do trenutka u kojem se činilo da će dohvatiti sam svjetski vrh - bio je kapetan Hajduka, kapetan reprezentacije Jugoslavije i predmet interesa najvećih svjetskih klubova. Kada je obolio od hepatitisa B, cijeli svijet mu se srušio. Barem je tada tako izgledalo.

'O svom životu mogao bih pričati pet dana. Reći ću samo ono najvažnije - kada obolite, mnogi vas ljudi napuste, stigmatizirani ste, ali upoznajete nove ljude, nove prijatelje. Oni su mi u drugom dijelu života, uz podršku obitelji i Boga, pomogli da stanem na noge. Upisao sam trenersku školu, nakon toga fakultet i u 42. godini života diplomirao kineziologiju. Meni je svaki ispit bio radost, a dodjela diplome posebno ushićenje. Kad pogledam svoj život unatrag, vidim da sam uspio pronaći put i to je poruka koju želim prenijeti mladima', rekao je Gudelj.

Košarkaš Matej Mamić našao se u sličnoj situaciji, nešto kasnije u karijeri, u 30. godini života, ali sa situacijom u kojoj mu je bio ugrožen život. U sudaru sa suigračem ostao je paraliziran.

'U Albi iz Berlina igrao sam najbolju košarku u svom životu i odjednom došao u situaciju da sam paraliziran i ne znam što se događa. Prve reakcije bile su najgore, kada vidite da liječnik plače, trener plače, fizioterapeut plače... Nisam osjećao tijelo, mislio sam da mi je otpala ruka... Svačija je situacija specifična. Nisam se borio za povratak na teren, bila je to borba za povratak u normalni život. I danas sam invalid, ali toliko sam napredovao i izvježbao se da rijetko tko može primijetiti da se ozljeda dogodila. Liječnici su mi rekli da vježbam četiri sata dnevno, a ja sam vježbao od sedam ujutro do četiri popodne', rekao je danas Mamić.

Autorica mr. sc. Dajana Jašić citirala je riječi neuropsihologa Slavka Sakomana, jednog od stručnjaka koji su u popratnom dijelu intervjuirani u knjizi, da se u normalan život lakše vraćaju sportaši koji se sportom bave zato što ga vole, što uživaju u druženju i putovanjima, nego oni kojima su cilj vrhunski rezultat i zarada.

'Oni koji idu za rezultatom obično su ljudi koji nikad nisu zadovoljni i prekid doživljavaju kao veliki fizički, ali i emocionalni i psihički bol. U Hrvatskoj se malo stručnjaka bavi ovom problematikom, za razliku od Amerike, u kojoj je razvijen sustav dualne karijere. Takav izniman primjer kod nas je Mario Ančić (doktorirao je pravo, pr.a.), koji mi je rekao da sada čak i zaboravi da je nekada bio vrhunski tenisač', rekla je Jašić.

'Nemojte misliti da su to ljudi koji se nisu ostvarili. Ivan mi je u razgovoru rekao da on tek sada živi svoj san', poentirala je autorica knjige.

Predstavljanjem je moderirao zadarski košarkaški trener i komentator Umberto Piasevoli, a uime Sveučilišta u Zadru nazočne je pozdravio prorektor, prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić.

'Nagli prekid karijere izaziva interes javnosti, ali do sada je objavljeno tek nekoliko znanstvenih članaka na tu temu, pa knjiga profesorice Jašić nadoknađuje taj nesrazmjer. Ovo djelo je prilika da se pažnja javnosti usmjeri na tamniju stranu sporta, ne samo u profesionalnom bavljenju njime. Važno je da svi takvi pojedinci ostanu vezani uz sport i aktivnosti koje iz toga slijede', istaknuo je Penezić. Knjiga se može nabaviti i u drugim knjižarama diljem Hrvatske.