Jose Mourinho bio je još konkretniji: 'Šanse su 50-50. Oni su zabili gol u gostima, a mi to također možemo. Kad drugu utakmicu igrate u gostima, točno znate kako joj pristupiti. Dolazimo na Old Trafford i moramo zabiti. Ako zabijemo, bit ćemo u prednosti – vrlo je jednostavno i znamo što trebamo raditi.'

Nije to bila tek kurtoazna razmjena fraza – i Ferguson i Mourinho vrlo dobro znaju o čemu govore, a činjenice govore u prilog njihovoj 'zajedničkoj' tezi. Mark Taylor, autor bloga The Power of Goals i analitičar za neke od vodećih kladionica u Velikoj Britaniji, još prije utakmice u Madridu iznio je izračune kako će se šanse za prolazak dalje mijenjati u slučajevima konkretnih rezultata.

Početna točka je da su kladionice u startu dale Real Madridu 60 posto šanse za prolazak Uniteda. Čisto matematički, kako piše Taylor, poslije 1-1 je ta vjerojatnost pala na 46 posto. Međutim, to nije cijela istina – kad se uzme u obzir stil igre Mourinhove momčadi i prirodne sposobnosti njenih igrača, kao i sama činjenica da su uzvratne utakmice u pravilu otvorenije i statistički donose više pogodaka, velika je vjerojatnost da će Real Madrid uspjeti zabiti na Old Traffordu. Osim toga, Unitedova obrana je primila 15 golova u 13 ovosezonskih domaćih utakmica (u svim natjecanjima); Real Madrid je u 12 gostujućih zabio 22. Kad se odvažu sve te komponente, a pod uvjetom da do uzvrata neće biti bitnijih poremećaja u snazi momčadi (poput ozljeda ključnih igrača npr.), šanse će doista biti otprilike 50-50. I dok su Crveni vragovi postigli pozitivan rezultat – jer su vjerojatnost za prolazak povećali za desetak posto – proglasiti ih favoritima bilo bi sasvim krivo.

Uzvrat na vlastitom stadionu obično se računa kao prednost – no je li to doista tako? United će biti pod pritiskom domaće publike da igra nešto otvorenije nego u Madridu, što će samo otvoriti dodatni prostor za Španjolce, koji su izuzetno vješti u iskorištavanju takvih prilika. U slučaju rezultata 1-1 poslije 90 minuta igrat će se produžeci – i to se obično uzima za prednost momčadi koja igra kod kuće, ali također znači i da gosti imaju 30 minuta više da postignu gol u gostima koji 'život znači' – tako da je vrlo upitno na čijoj je strani zapravo prednost.

Što nas dovodi do većeg pitanja – koliko danas doista vrijedi gol u gostima? Mnogi smatraju da je riječ o zastarjelom pravilu koje u suvremenom nogometu nema previše smisla – barem na najvišoj razini natjecanja.

UEFA ga je uvela 1965. najprije u Kup pobjednika kupova, a u sljedećim godinama i u druga natjecanja pod njenom ingerencijom. Zanimljivo je spomenuti da je zagrebački Dinamo bio prvi i te sezone jedini klub koji se tim pravilom okoristio kad je 1966./67. uvedeno u Kup velesajamskih gradova: u drugom kolu izgubio je od Dunfermlinea 4-2 (dva gola zabio je Alex Ferguson!), a na Maksimiru pobijedio 2-0. Naravno, prije toga je izbacio Spartak iz Brna bacanjem famoznog novčića nakon 2-0 i 0-2, jer raspucavanje jedanaesteraca uvedeno je tek kasnije... S druge strane, Hajduk je u sedamdesetima i osamdesetima u nekoliko navrata ispao 'žrtva' pravila o golu u gostima: Valencia 0-0, 1-1; Arsenal 2-1, 0-1; HSV 3-2, 0-1, Tottenham 2-1, 0-1!

Kad je pravilo uvedeno, samo 16 posto svih utakmica u europskim kupovima završavalo je pobjedom gostujuće momčadi. Tendencija je bila da gosti u prvim utakmicama igraju vrlo zatvoreno i prvenstveno brinu o tome kako će sačuvati vlastitu mrežu. Arsenal nije imao nikakvih problema s time da u Kupu UEFA 1978./79. postavi totalni bunker na Starom placu; izvještaji iz tog vremena govore da je Tomislav Ivić bio bijesan kao ris na svoje igrače što su pobijedili 'samo' 2-1 i govorio im da će ispasti zbog gola koji im je Liam Brady zabio gotovo s pola terena. U uzvratu na Highburyju se Hajduk potpuno zatvorio, ali primio je gol sedam minuta prije kraja.

U vrijeme prije uvođenja pravila o 'duploj' vrijednosti gola u gostima, poraz od 2-0 na strani značio je dobre šanse za prolazak u drugi krug – brojke pokazuju da je ta prednost podjednako često bivala poništena koliko i očuvana. UEFA-ina namjera bila je potaknuti otvoreniju igru gostujućih momčadi, jer poraz 3-1 postao im je puno prihvatljiviji od 2-0. I tako je, polako ali sigurno, to pravilo promijenilo psihološki pristup. Ali ne bez problema i zastoja.

U sezoni 1971./72. Kupa pobjednika kupova, Rangersi su pobijedili Sporting 3-2, dok je u lisabonskom uzvratu rezultat poslije 90 minuta bio također 3-2, ali za Portugalce. Poslije produžetaka bilo je 4-3 – kako UEFA tad još nije precizirala računaju li se 'away goals' samo nakon regularnog tijeka ili i nakon produžetaka, sudac je naložio da se pristupi izvođenju jedanaesteraca i Sporting je tu bio bolji. No Škoti su uložili žalbu, smatrajući da su trebali proći dalje zbog gola više postignutog u gostima, poslije produžetaka – i žalba je prihvaćena, pucanje jedanaesteraca poništeno, a Rangersi su te sezone otišli do kraja i osvojili trofej!

Danas je situacija sasvim drugačija. U posljednjih pet sezona postotak gostujućih pobjeda u europskim klupskim natjecanjima kreće se između 30 i 35 posto – dakle, dvostruko više nego kad je pravilo uvedeno. S poboljšanjima u prometnoj infrastrukturi, dodatnoj profesionalizaciji i globalizaciji sporta, sa standardizacijom uvjeta na terenima i evoluciji same nogometne igre, gostovanja više nisu ono što su nekoć bila.

Arsene Wenger je još prije pet godina izjavio da bi kontroverzno pravilo trebalo ukinuti. 'Taktička vrijednost gostujućeg pogotka dosegla je preveliku važnost. Danas je 0-0 kod kuće dobar rezultat – učinak je sasvim suprotan od onoga koji je na početku postojao i pravilo nagrađuje momčadi koje se dobro brane na svom terenu', objasnio je.

Vrlo je teško proturječiti ovoj Wengerovoj ocjeni, jer primjetno je da se psihološka prednost u domaćim utakmicama znatno smanjila, a ravnoteža pomaknula: ako u prvim utakmicama gostujuće momčadi danas preuzimaju veći rizik, domaće su puno opreznije i ne napadaju po svaku cijenu jer se boje primanja gola.. Juventusova pobjeda 3-0 na vrućem terenu u Glasgowu nije nam previše čudna; ako isti rezultat Viktorije Plzen u Napulju i jest, takvo što bi nekoć bilo gotovo potpuno nemoguće, bez obzira na okolnosti – ma bilo bi prečudno i da su Talijani dobio 3-0 u Češkoj...

Po istom, već spomenutom Taylorovom izračunu, Realove šanse za prolaz protiv Uniteda bi pale samo za 3 posto da je utakmica u Madridu završila 0-0. Treba li vam još neki dodatni dokaz?