Na Otoku ćemo ove godine imati prilike vidjeti čitavu plejadu do jučer nepoznatih lica na menadžerskim mjestima momčadi Premiershipa. Oni su svi redom Britanci, sve do nedavno potpuno anonimni, a i ove će se sezone od njih očekivati da ostvare bolji rezultat od, budimo iskreni, realne vrijednosti momčadi. Njihove nam je priče ispričao Johnny99, redoviti korisnik portala Tribina.hr
Paul Lambert (43), Aston Villa
Posao u Norwichu je zaradio kada je sa svojim tadašnjim klubom Colchesterom torpedirao Kanarince sa 7-1. Uprava nije previše duljila, već zaključila¬: to je čovjek kojeg trebamo! Lambert je tako postao novi menadžer Norwicha, a ostalo je povijest. Škot je bez velikih ulaganja uspio izgraditi momčad i u najkraćem mogućem roku, izboriti klubu premierligaški status. A protekle sezone isti je sa zaključnom dvanaestom pozicijom uspio zadržati, iako su mnogi stručnjaci davali male šanse za takvo nešto. Norwich je uz Swansea protekle sezone, bio jedna od ljepših priča. Lambert je nakon tri sjajne godine u Norwichu prešao u Aston Villu. Uprava Kanarinaca u početku nije htjela prihvatiti Lambertovu ostavku i bila je odlučna u namjeri da zadrži sjajnoga Škota. Međutim na kraju su ipak bili prisiljeni popustiti. Lambert je napravio puno za klub u protekle tri sezone, transformirao je Norwich iz nestabilnog trećeligaša u stabilnog premierligaša. I upravo bi on mogao biti najveće ovogodišnje Villino pojačanje, jer sve i da ne uspije nastaviti pozitivan niz iz dana u Norwichu, lošiji od McLeisha (bivšeg trenera) jednostavno ne može biti.
Nigel Adkins (47), Southampton
Southampton također ima svog čudotvorca. Čudotvorca koji je baš kao i Norwichev Lambert, potpuni trenerski anonimac s vrlo šturim menadžerskim opusom. Tu ujedno i prestaju sve sličnosti s Lambertom, jer Southamptonov Adkins je Englez i gaji potpuno drugačiju nogometnu filozofiju. Nigel Adkins bivši je profesionalni nogometaš, tj. bivši vratar s ne baš toliko uspješnom i velikom karijerom, jer većinu svojih igračkih godina proveo je u niželigaškim klubovima. No poslije završetka igračke karijere, započeo je karijeru fizioterapeuta za što se školovao na sveučilištu u Salfordu. Tu ujedno i počinje njegov proboj u svijet menadžerstva. U klubu u kojem je završio igračku i započeo fizioterapeutsku karijeru, Bangor City-u, ubrzo je dobio priliku na mjestu glavnog trenera. S Bangorom ostvaruje vrlo dobre rezultate i ubrzo prelazi u Scunthorpe United kojeg više manje uspješno vodi u sljedeće tri godine. A potom 2009. dolazi poziv Southamptona i ostalo je povijest. U samo dvije sezone Adkins je nestabilnog trećeligaša transformirao u stabilnog premierligaša. Istina ovo stabilnog treba uzeti sa rezervom, jer Sveci se tek trebaju dokazati u najelitnijem razredu ove sezone. Međutim s obzirom na sjajne igre pod Adkinsovim vodstvom u posljednje dvije godine, to ne bi trebao biti problem. Tajna Adkinsove uspješnosti leži u tehnički dotjeranom nogometu s puno dodavanja (prošle sezone njegova momčad bila je vodeća po broju dodavanja), fizičkoj pripremi (najspremnija momčad protekle sezone), te vrlo dobroj selekciji igrača (s vrlo malim budžetom uspio je izgraditi kvalitetnu i konkurentnu momčad sa savršenim spojem mladosti i iskustva).
Član tribine čiju smo analizu izabrali za ovu temu. Uključite se i vi u raspravu na Tribina.hrJohnny99
Rodgers je protekle sezone uspio afirmirati ne samo Swansea, već i samog sebe. Jer ovaj mladi S. Irski stručnjak dosad nije bio toliko prepoznatljiv široj nogometnoj javnosti. Dosad je vodio manje drugoligaške klubove poput Watforda i Readinga, te naravno Swansea u kojem je i njegova vizija došla do izražaja. Nije naravno tajna da je svoje uzore pronalazio u španjolskom modernom nogometu beskonačnih dodavanja i čuvanja lopte u posjedu. No definitivno jest tajna kako je nešto slično uspio prenijeti na mali velški drugoligaški klub. Rodgers je u dvije sezone napravio puno za klub, no kako to obično biva, sve što je lijepo kratko traje. Rodgersov potencijal uočio je velikan s Anfielda koji ga je odlučio angažirati i Swansea će u novu sezonu krenuti bez svog preporoditelja. O Rodgersovim pak namjerama i Rodgersovoj ozbiljnosti dovoljno govori podatak da je prilikom instalacije na klupu Liverpoola upravi donio „esej“ od dvjestotinjak stranica o načinu na koji će voditi klub. I upravo zbog takvog pristupa smatram ga dobrim izborom. Jer mladost, entuzijazam, posvećenost i ozbiljnost dugo nisu stanovali na Anfieldu. Rodgers je već počeo sa prvim potezima, klub su napustili Kuyt, Rodriguez i Aquilani (a do kraja priprema otpasti bi mogli još neki pojedinci), dok su s druge strane pristigli Allen, Cole i Borini.
Brian McDermott (51), Reading
Najzaslužniji za Readingove uspjehe i dolazak u elitni klub Premier lige svakako je menadžer Brian McDermott. Riječ je o još jednom u nizu talentiranih i široj javnosti nepoznatih menadžera kojih je u posljednje vrijeme u ligama Engleske sve više. McDermott je klub preuzeo nakon Rodgersova odlaska i u dvije godine koliko je za kormilom istoga, bilježi vrlo dobre rezultate. Pritom valja naglasiti da nije preuzeo Rodgersovu nogometnu filozofiju lepršave igre, već nametnu svoju. McDermottov Reading je klasična engleska čvrsta momčad s naglaskom na defanzivu. Uostalom, o tome najbolje svjedoči podatak da je Reading prošle godine primio samo 41 pogodak u 46 utakmica (od toga čak 20 utakmica bez primljenog pogotka), no zato je s druge strane u istom broju utakmica zabio (za prvaka mizernih) 69 golova. Dakle, McDermott je izgradio tvrdu momčad koja golove ne postiže lako, međutim, zato ih niti ne prima lako.
