Sunce je sjalo u vrtu njegova restorana Stellon na splitskim Bačvicama koji je kupio od Gorana Vučevića, stotinjak metara od obale izranjali su dupini, a 33-godišnji Igor Tudor vrtio je životnu priču. Još koji mjesec i bit će tri godine od srpnja 2008. i prekida karijere. Preranog prekida. U 30. godini kazao je dosta igranju nogometa.
Trenutačno ga u nogometnom svijetu nema, ali to ne znači da ga neće biti. Malo je nedostajalo da se s Vučevićem vrati u Poljud, ali...
'Naravno da se namjeravam baviti nogometom. Uprava Hajduka postavila se vrlo čudno. Goran Vučević me želio za pomoćnika, ja sam želio biti uz njega, učiti i stjecati iskustvo. Ali klub je bez objašnjenja poručio da ne može, a nitko me nikada nije pozvao na razgovor. Tražio sam da me prime da vidimo u čemu je problem. Ali ništa od toga. Nije Hajduk postupio kako dolikuje velikom klubu. Mogli su barem razgovarati sa mnom, ja sam ipak igrač koji je ostavio neki trag u Hajduku. Ali, imam opravdanja za upravu. To su ljudi koji ne poznaju dovoljno odnose u nogometu', rekao je Tudor u velikom intervjuu za sportski tjednik Max.
Ne krije Igor da ga boli odnos Hajduka prema njemu. Uostalom, i danas je njegov transfer iz 1998. u Juventus vrijedan osam milijuna njemačkih maraka jedan od najvećih svih vremena.
'Razočarao me Hajduk, i nisam jedini. Hajduk ima veliki problem upravljačke krize koji se odražava i na igrače na terenu. Govorimo li o nekoj tablici krivnje za slabe rezultate, onda su igrači na posljednjemu mjestu. Ljutit sam kad slušam sve uvrede prema igračima. Ma igraju oni loše, ali u ovoj su priči najmanji krivci. U trenutačnoj situaciji u Hajduku, nemoguće je postići dobre rezultate. Ni Mourinho ne bi uspio. Možda jedino ako bi bio potpuno samostalan. U Hajduku je velika promenada trenera. Igrači poštuju trenera nekoliko utakmica znajući da kad dođe slabiji rezultat, trener odlazi'.
