Nekadašnjeg nogometaša Osijeka, Dinama, Nürnberga i Mainza u Zagrebu je posjetio novinar Andreas Bock. 'Na audijenciji kod Kralja Zagreba', naslovio je svoj predobar tekst koji u cijelosti pročitajte ovdje.

Priča ide od 1989. godine i dana kad je Osječanin stigao na pregovore s Nürnbergovim predsjednikom Gerdom Schmelzerom. Preporučio ga je, glavom i bradom, Franz Beckenbauer, koji je te godine vodio Kasala u jednoj revijalnoj utakmici, kao izbornik selekcije Svijeta:

'Možete ga uzeti naslijepo,' poručio je predsjedniku Kaiser Franz.

Kad se na pregovorima počelo pregovarati o plaći, Vlado Kasalo uzeo je riječ svom menadžeru:

'Tražim 30.000 maraka mjesečno i isti ovakav auto kakav vi vozite,' govorio je Kasalo odrješito Schmelzeru dok je njegov menadžer tonuo u fotelju od srama.

'Dogovoreno, prijatelju moj,' rekao je na opće iznenađenje Schmelzer, koji je također pristao zagrebačkom Dinamu platiti 1.3 milijuna eura odštete, uvjeren da je doveo 'veliku ribu'.

Tijekom prve i neslavne njemačke epizode, u Bundesligašu Nürnbergu, Kasalo je svoj novi Mercedes najnovije serije konstantno vozio bez ispravne vozačke dozvole. Zanemarivao je činjenicu da su policajci u Njemačkoj sazdani od drugog materijala od policajaca u Osijeku ili Zagrebu. Zanemarivao je također i prometne kazne koje su mu stizale na adresu, pa je konačno završio u prekršajnom postupku nakon kojeg je morao uplatiti 25.300 DEM kazne i po kojem je dobio godinu dana zabrane upravljanja motornim vozilima.

Bio je, kao što je i danas, kaže tako sam, 'dijete u glavi'. Kad je stigao, njemački, naravno, nije znao niti zucnuti. Pri trošenju mu to nije predstavljalo probleme. Redale su se skupocjene cipele, odijela, ručni satovi...

Investiranjem u elitne robne marke zapravo je investirao u svoj društveni život. Investiranjem u elitne robne marke zapravo je investirao u svoj društveni život. Kada bi pronašao privlačno žensko društvo, u nedostatku boljih komunikacijskih alata, upirao bi prstom u svoje cipele ili pokazivao najnoviji Rolex na ruci. Kada bi pronašao privlačno žensko društvo, u nedostatku boljih komunikacijskih alata, upirao bi prstom u svoje cipele ili pokazivao najnoviji Rolex na ruci.

Početkom 1990. godine, kada je savladao osnove njemačkog, jednom je novinaru izjavio da ne bi osjećao čast nastupati za jugoslavensku reprezentaciju, premda ju je dobio samo jednom, u prijateljskoj utakmici 1987. godine.

Na radiju je potom, na voditeljevo pitanje osjeća li se Jugoslavenom, odgovorio:

'Imam jugoslavensku putovnicu, no osjećam se isključivo Hrvatom.'

Da je i namjeravao, ondašnji izbornik reprezentacije bivše države Ivica Osim nakon toga ga ne bi pozvao na Svjetsko prvenstvo u Italiju.

Novinara Bocka Kasalo je u Zagrebu uveo u svoj dom. Čim je ovaj ušao, 51-godišnji mu je Osječanin pokazao uokvirenu fotografiju.

'Pogledaj ovo: prijateljska utakmica Hrvatska - SAD 17. listopada 1990. godine. Najvažnija utakmica moje karijere,' s nemalim je ponosom ustvrdio Kasalo.

Nürnberg ga te davne jeseni 1990. godine nije želio pustiti na utakmicu. Hrvatska nije bila priznata država, pa tako nije mogla biti niti članicom FIFA-e. U klubu su znali da ne mogu pokriti Kasalov odlazak osiguravajućom policom, pa su mu zabranili nastup pod prijetnjom financijske kazne od 25.000 DEM. Kasalo je svejedno otišao i nastupio na utakmici.

'Da je trebalo, platio bih i 200.000 DEM. To je život. A život je sranje,' izgovorio je Kasalo Bocku svoju mantru koju mu je tijekom njihova cjelodnevnoga zagrebačkog druženja ponovio bezbroj puta.

O navodnom skandalu oko namjernog namještanja utakmica u Bundesligi, kada je u dvjema utakmicama zaredom zabio dva autogola i pokrenuo sumnje da je na taj način morao vratiti kockarski dug jugo-mafiji, Kasalo je očekivano nevoljko govorio. Nečasne je radnje ipak demantirao:

'Golove zabio jesam, kockao jesam, vozio bez dozvole jesam, ali namjerno zabijao autogolove nisam nikad.'

Za kraj je njemački kolega ostavio anegdotu s treninga Mainza, kluba u kojem je, pod ravnanjem hrvatskog trenera Josipa Kužea, Kasalo odradio drugu i daleko uspješniju njemačku epizodu, samo u 2. Bundesligi.

Mainz je bila momčad dobre atmosfere i međusobnih prijateljstava. Uz Kasala, držali su je iskusniji igrači poput Steffena Herzbergera, Guida Schäfera i Thomasa Zampacha, dok se u prvu momčad probijao tada 25-godišnji – Jürgen Klopp.

Pozitivna atmosfera na Kužeove je treninge često dovodila i goste. Među njima jednom se našao i neobičan svat iz Hrvatske. Očito talentirani nogometaš gurao je loptu kroz noge tadašnjem Kasalovu suigraču na poziciji stopera Holgeru Greilichu, te na sto različitih načina lakoćom zabijao golove vrataru Stephanu Kuhnertu.

Začuđeni Jürgen Klopp, dok još nije imao današnju mudrost trenera, u nevjerici je prišao Kasalu i pitao ga:

'Vlado, koji ti je ovaj? Igra li profesionalno nogomet?'

'To ti je moj lega iz Zagreba. Nedavno je potpisao za Sevillu. Dobro ga upamti, lega: zove se Davor Šuker,' donosi otvoreni dio portala Totalsport.