Na završnicu osme europske smotre, uz domaćine Nijemce, plasirali su se Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska i Engleska. Prvenstvo je odigrano u osam njemačkih gradova, a izostali su branitelji naslova Francuzi, koji su nakon trećeg mjesta na SP-u u Meksiku 1986. imali smjenu generacije.
Njemačka se unaprijed pripremala za novu proslavu, momčad su predvodili izbornik Franz Beckenbauer i kapetan Lotthar Matthaus. Dvije godine ranije Elf je u Meksiku izgubio finale SP-a od Argentine i očekivalo se njihov trijumf na domaćem tlu.
No prvenstvo je obilježila narančasta boja i trojac Frank Rijkaard, Ruud Gullit i Marco van Basten. Premda su Nizozemci otvorili prvenstvo porazom od Sovjeta (0-1), potom su nanizali četiri pobjede i došli do naslova prvaka. U skupini su porazili Engleze (3-1) i Irce (1-0), u polufinalu Njemačku (2-1), a u finalu Zbornaju 2-0 golovima Gullita i van Bastena. Put SSSR-a do finala išao je preko Nizozemske (1-0), Engleske (3-1), Irske (1-1) i Italije (2-0), no u finalu nisu imali izgleda protiv Oranja. Finale je odigrano na Olimpijskom stadionu u Muenchenu pred 72.000 gledatelja, a utakmice u Njemačkoj u prosjeku je gledalo 60.000 gledatelja, što je nadmašilo sve dotadašnje turnire.
EP SR NJEMAČKA – 1988.
Broj sudionika: 8 (SR Njemačka, Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska, Engleska)
Polufinale: SR Njemačka - Nizozemska 1-2, SSSR - Italija 2-0
Za treće mjesto -
FINALE Nizozemska - SSSR 2-0
PRVAK: Nizozemska
Najbolji strijelac: 5 - Marco van Basten (Niz)
