Opće je poznato da je Johan Cruyff 'otac' Barcelonine filozofije nogometa, no Nizozemac nije gradio od nule – nadahnuo ga je rad domaćeg velikana Laureana Ruiza. Uoči večerašnjeg susreta Ajaxa i Barcelone u Ligi prvaka donosimo priču o treneru koji je udario temelje ponajbolje omladinske škole na svijetu.
'Sve je u rondu', objasnio je prije dvije godine The Guardianovom kolumnistu Sidu Loweu Xavi Hernandez. 'Rondo, rondo, rondo. Svaki, baš svaki dan: pum-pum-pum-pum, uvijek samo jedan dodir. Ne postoji bolja vježba.'
Ono na što se Xavi referirao je vježba s loptom u Engleskoj poznata kao 'piggy in the middle', a u nekim krajevima Hrvatske kao 'muhe' i pod još nekim drugim nazivima. Igrači stoje u krugu, a lopta cirkulira između njih uz korištenje samo jednog dodira: cilj je da to rade što dulje, dok ih jedan ili dvojica u sredini pokušavaju u tome omesti, odnosno osvojiti loptu. Onaj čije se dodavanje prekine ulazi u sredinu.
Nije nimalo čudno što mnoge faze Barcinih utakmica sliče rondu, jer u klubu se ova vježba izvodi svaki dan na treningu ili prije utakmice kao zagrijavanje, u svim dobnim kategorijama od najmlađih dječaka do seniorske momčadi. I tako već četrdeset godina – otkako je na čelo omladinske škole došao Laureano Ruiz. Njegovo bi nasljeđe u katalonskom divu možda ostalo zaboravljeno da nije nadahnulo Cruyffa i Rexacha, koji su na Ruizovim idejama podigli akademiju La Masiu i započeli stvaranje danas prepoznatljivog nogometnog stila.
U travnju 1972. Barcelonina mlada momčad Juvenil A igrala je finale katalonskog kupa protiv ekipe CF Damm, kluba koji je nosio ime po najpopularnijem lokalnom pivu. Pred 15.000 gledatelja, među kojima su bili Barcini direktori, predsjednik Agusti Montal i trener prve momčadi Rinus Michels, klinci su izgubili 2-3, a razjareni Montal rekao je novinarima: 'Nešto se mora napraviti. Mogu prihvatiti poraz od nogometnog kluba, ali ne i od pivovare!'
Napravljeno je to da je na ljeto na čelo omladinske škole doveden Laureano Ruiz, do tada na istoj poziciji u Racingu iz Santandera. On je revolucionarizirao rad s podmlatkom, počeo osvajati trofeje (prije toga su Barcini juniori samo dvaput, 1951. i 1959., bili španjolski prvaci), ali – što je još važnije – uvjerio je čelnike da svaka dobna kategorija u klubu mora igrati na isti način. Tu je ideju preuzeo od Ajaxa, od kud je došao Barcelonin trener, legendarni Rinus Michels, a 1973. mu se pridružila i superzvijezda Johan Cruyff, koji je i za igračkih dana bio blizak s Laureanom.
Ruizov san bio je da će jednog dana na teren istrčati seniorska momčad Barcelone sastavljena isključivo od igrača školovanih u 'canteri' (akademiji). No najveće novosti koje je proveo u djelo ticale su se selekcije igrača i načina rada s njima od najranije dobi. Srž njegovog trenerskog svjetonazora bio je stav da je tehnika važnija od njihovih tjelesnih atributa.
'Kad sam došao u Barcu, na vratima ureda trenera stajao je natpis', ispričao je Ruiz engleskom novinaru Paulu Grechu, koji je nedavno intervjuirao vitalnog 76-godišnjaka i Tportalu ustupio nekoliko citata. 'Pisalo je: ako dolazite ovamo s mladićem koji je niži od 180 cm, okrenite se i otiđite! Postojala je opsesija visinom. Zamislite – da su rođeni ranije, Messi, Xavi i Iniesta nikad ne bi dobili priliku igrati za Barcelonu!'
Ruizu je početkom ove sezone izašla knjiga 'El auténtico método del Barça', predstavljena u svečanoj dvorani stadiona Camp Nou pred cijelom svitom uglednika (uključujući njegovog višedesetljetnog poklonika Cruyffa). U njoj otkriva mnoge tajne sustava koji je pokorio svijet, a daje i svoje viđenje današnjeg nogometa.
'Predrasude o visini nogometaša i danas su prisutne', rekao je Paulu Grechu. 'Najbolje momčadi u povijesti imale su igrače vrlo različitih tjelesnih karakteristika, jer i visoki nogometaši, naravno, imaju svoje prednosti. Ali najbolji su redom bili oni niski: Di Stefano 174 cm, Puskas 167, Pele 170, Maradona 165, Messi 169... Kretanje na terenu igra ključnu ulogu u suvremenom nogometu, a niži igrači su u tome u pravilu spretniji od visokih, jer imaju niže težište.'
Tijekom šest godina koje je proveo u Barceloni, Ruiz je favorizirao sustav 4-3-3 / 3-4-3, uveo je snažni naglasak na razvijanje tehnike i obavezno kvalitetno školovanje polaznika omladinske škole. Godine 1976. je privremeno bio i trener prve momčadi, prije nego što ga ondje zamijenio povratnik Rinus Michels – Ajaxova legenda i pionir Totalnog nogometa. Napustio je klub 1978., iste godine kad i Johan Cruyff.
Iako je tijekom godina omladinska škola nastavila raditi na njegovim temeljima, Barcelona je tijekom 1980-ih proživljavala veliku krizu identiteta, sustavi igre mijenjali su se sa svakim novim trenerom i neke loše stare navike ponovo su uzele maha. Pep Guardiola je jednom prilikom spomenuo anegdotu kad je kao 15-godišnjak išao na liječnički pregled na kojemu su trebali utvrditi koliko će još narasti: kad su mu rekli da će biti viši od 180 cm, počeo je skakati od veselja... To je značilo da će moći konkurirati za prvu momčad.
Guardiolu je u prvu momčad promovirao upravo 'El Flaco' (Mršavko) Cruyff, koji je 1988. kao trener preuzeo Barcu te postavio klupsku filozofiju kao kombinaciju Ajaxovog stila i ideja Laureana Ruiza, kojemu je više puta javno odao priznanje.
O Barceloninoj 'metodi' i stilu Ruiz je rekao: 'Ako klince učite igrati dobar nogomet – tehničku igru koja teži posjedu, s naglašenim razumijevanjem taktike – a trener druge ekipe svoje uči opstrukciji i dugim loptama s naglaskom na snagu, na početku će stalno pobijeđivati protiv vas, iskoristit će vaše greške. Ali ako ustrajete na istom sustavu, svaki put ćete pobijediti momčad tog trenera. Jednostavno, vaši će klinci naučiti igrati nogomet, a njegovi neće.'
A Xavi Hernandez, za kojeg već godinama u Barceloni govore da će jednog dana biti trener prve momčadi jer to naprosto 'ima u sebi', zaključuje: 'Neke omladinske škole najviše vrednuju pobjede; mi mislimo na obrazovanje igrača. Ja sam romantik – sviđa mi se to što talent i tehnika mogu pobijediti tjelesne predispozicije.'
