Hrvatski vaterpolisti večeras od 22 sata na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti igraju četvrtfinalnu utakmicu s Italijom. Kapetan Sandro Sukno i najbolji strijelac naše reprezentacije Maro Joković dobro poznaju protivnika
Sandro Sukno (27) jedan je od najboljih svjetskih vaterpolista, kapetan hrvatske reprezentacije, član Pro Recca. Pa tko će bolje od njega najaviti utakmicu četvrtfinala Svjetskog prvenstva s Talijanima (utorak, 25. srpnja, 22 sata)...
'Agresivni su do razine bezobrazluka. Oni ne odustaju. Fizički su manji i slabiji od nas, ali ne odustaju od te agresivnosti, od napada, stalno provociraju', upozorava Sukno uoči utakmice i dodaje:
'Dosta smo mi već igrali s njima, sve znamo o njima, ali ja bih rekao da mi moramo najviše razmišljati o sebi. Mi smo ti koji moraju biti u svakom detalju najbolji, na 100 posto. U tom slučaju, mislim, imamo izgleda za prolaz, ali da će biti vrhunska utakmica, u to ne sumnjajte. Mislim da će se odlučivati tek na kraju...'
Na golu Talijana je - Hrvat. Goran Volarević... Koji brani - u Pro Reccu...
'Vola je branio dosta tijekom sezone jer je Tempesti bio ozlijeđen. Da, imao je dobru sezonu, a znam ga i otprije, dok je bio u Jugu. To je školovan vratar, nema veze što ima 40 godina. Vidjet ćemo tko će od njih braniti, Volarević, koji je dosad bio prvi, ili Tempesti, ali nije nas briga. Samo mi, samo smo mi bitni. Puno ovisi o nama', kaže Sukno i upozorava na problem kasnog termina utakmice koja počinje u 22 sata:
'Hm, probudiš se i imaš još 12, 13 sati do utakmice. Opet, i to je sastavni dio utakmice. Valja biti smiren, a u 22 sata biti najbolji, najjači, najsmireniji...'
Slično razmišlja i Maro Joković, naš prvi strijelac na ovom SP-u u Budimpešti.
'Utakmica će biti neobična iz više razloga. Prvi je što igramo 22 sata. Moram priznati da se ne sjećam jesam li ikada igrao ovako kasno. Dosta neuobičajeno...', kaže Joković za SN i zaključuje:
'Njihova je posebnost ta njihova prgavost. Način igre koji je baš takav, talijanski... Tako oni igraju. Bezobrazno i s dosta glumatanja. U tomu se snalaze, dosta im se dopušta, a unose nervozu kod suparnika. Ako dođe do takve njihove igre, a hoće, ta naša smirenost mogla bi se pokazati kao prednost.'