Vaha je na Maksimiru obitavao skoro cijelu sezonu, ali imao je neviđen peh. Nekada velik klub definitivno je uklet, a nije ga prokleo ni vudu, ni zaraženo šilo, već čelnici koji puna dva desetljeća ne vide prst ispred svog nosa. Kako god se klub zvao, oni sve podređuju sebi i gledajući kako truli, sebe i okolinu, uz svesrdnu pomoć vjernih 'klimavaca', uvjeravaju da je situacija blistava. Vahin peh leži u činjenici da je publika to baš u njegovom mandatu počela rigorozno kažnjavati, doživljavao bi bolje atmosfere da je sjedio i na klupi švedskog drugoligaša.

Ponosni Vaha svojedobno je prekinuo igračku karijeru zbog majke i nju mu nitko neće psovati. To pravo nema ni čovjek koji mu isplaćuje milijunska primanja. Neke stvari nemaju cijenu i Vahidu možemo samo poručiti – svaka čast.

Njegov Dinamo u petak je izgledao blijedo i sterilno i na poluvremenu je u svlačionicu ušao nepozvan gost. Nema potrebe pisati o kome je riječ i kako je 'konstruktivna kritika' zvučala. Sve je to u Dinamu viđeno već nebrojeno puta. Igrači su publika, Zdravko Mamić šef ceremonije, mijenjaju se samo žrtve. Točnije treneri. Kod mnogih to prolazi, kod Vahe i Solde nije. Osim Josipa Kužea, to su jedina dva Dinamova trenera u zadnjih 20 godina koja su vodila klubove u Ligama petice. Slučajno? Brat Zoran u drugom se poluvremenu nije vratio na klupu, i on je Vahidu pokazao izlazna vrata.

Halilhodžić se emotivno pozdravio sa svojim stožerom i odjurio prema Francuskoj. Nije takvo što planirao, prije utakmice mirno je raspravljao sa suradnicima uzimajući u obzir finale Kupa u srijedu, kada će momčad voditi Mario Tot.

Na istoku su visjela dva transparenta kojima se Halilhodžiću čestita skori rođendan. Neki su osjetili nevolju i pamtljivom treneru priuštili barem malo ljubavi za kraj. Nije imao priliku slušati navijački huk dinamovaca, i ovo će mu biti lijepa uspomena. Uzvratio je jednim 'oksfordom' uz aut liniju i za kraj Maksimir podsjetio na ono što je imao i što je izgubio.

I tako je Liga prvaka ponovno postala točkica na obzoru, jer doći će novi trener s novim idejama, a one se ne mogu realizirati preko noći. U nogometu je uvijek sve moguće, ali NK Dinamo stvarno izaziva sreću.

Nakon odlaska trenera ipak neće biti obraćanja medijima (zapravo šokiranim navijačima). Presice se sazivaju kada čelnik procijeni da je tekst krivo napisan ili da je komentator na TV-u krivo procijenio prekršaj, ali nakon kromanjonskog tjeranja renomiranog stručnjaka vlada službena šutnja. Šutnja koja odjekuje.