Iako smo ih sa skepsom otpratili na Euro, hrvatski su nogometaši u tri utakmice potvrdili da u njima ima života i, nakon utakmice sa Španjolskom, možemo samo prokleti Uefine ljude koji su na taj dvoboj poslali najgoreg suca njemačke lige, Wolfganga Starka.

Porazom od aktualnih svjetskih i europskih prvaka hrvatski su se nogometaši oprostili od Europskog prvenstva. Iako su ovog puta zaglavili još u skupini, dojam koji su ostavili na ovom Euru čak je konkretniji nego kada su u Austriji otišli do četvrtfinala. Protiv Irske odigrali su svih 90 minuta odlično, potom su malo kiksali u prvom dijelu protiv Talijana, da bi ih u drugom rastavili na komadiće, a u posljednjoj utakmici skupine protiv Španjolske, u kojoj su mogli potvrditi prolazak te možda i namještati rezultat dostatan nama i Španjolcima, sasvim sigurno je u rangu one pobjede protiv Engleske ili, na prošlom Euru, protiv Njemačke.

Slaven Bilić svoj je šestogodišnji ciklus na izborničkoj funkciji A reprezentacije zatvorio na lijep način iako će mnogi, pa čak i neki i igrači kojima nije pružena prilika na ovom Euru, tražiti zamjerke. Možda i je Slaven napravio neke pogreške, no sasvim sigurno, a što je i sam mnogo puta rekao, pokazao je da je puno toga naučio, da je zreliji i konkretniji - a samim time i stručniji trener.

Dokazao je to mudrim reakcijama i točnim promjenama u dvobojima s Italijom, a posebice protiv Španjolske, kada je znao koga i u kojem trenutku izvući.

Doduše, ne sve jer onog kojeg je morao - a bio je to sudac Nijemac Wolfgang Stark - nije mogao:

'Luka Modrić, koji se nikad ne žali, na poluvremenu mi je rekao: Recite vi sucu da barem nešto svira za nas. Nažalost, u tom slučaju nisam ništa mogao', rekao je nakon utakmice Bilić.

Nažalost, ono što je Biliću i ovoga puta, baš kao i u Beču prije četiri godine, nedostajalo jest - malo sreće. Tada su nas pokopali penali, a ovog puta Rakitićeva nepreciznost.

'Mogu biti ponosan, ali jednostavno nismo napravili planirano. Dojam je fenomenalan, ali mi smo ovdje došli po rezultate, a nakon prvog kruga idemo kući. Falilo nam je i malo sreće', nevjerojatno iskren bio je izbornik Bilić, kojem se nakon svega nema što prigovoriti.

Bilić se protiv Španjolske oprostio od reprezentacije, ostavivši nasljedniku Štimcu dobro posloženu momčad.

'Svi smo mi ponosni na ove dečke, na ovu homogenu grupu igrača. I zahvalni smo im što su nam omogućili puno radosti i veselja. Bilo je to nevjerojatnih šest godina koje ću pamtiti cijelog života', zaključio je Bilićev prvi asistent Aljoša Asanović. A mi ćemo, baš kao i Mario Mandžukić, ali i Luka Modrić, ovaj Euro pamtiti i po njihovim nastupima, kojima su si osigurali transfere u veliki Bayern odnosno - najveći - Real Madrid.

Nakon što smo ispratili Hrvatsku, mnogo mirnije i racionalnije mogli smo se okrenuti završnici Eura, a tamo su dominirale Italija i Španjolska. 'Furija' je, ruku na srce, nakon sjajne utakmice protiv Irske, rutinski i na 'mišiće' odrađivala posao, čuvavši snagu za završnicu.

Talijani su pak, u četvrtfinalu imali možda i najtežeg suparnika, Engleze, ali nakon raspucavanja s 'bijele točke' stigli do Nijemaca, a onda je mušićavi Balotelli pokazao svu svoju 'mišićavu' i nogometnu raskoš.

Od finala se očekivao spektakl - no, sve je bila jednosmjerna ulica. Španjolci, koji su do te završne utakmice, rutinski odrađivali posao, prebacili su u 'brzinu više' i Talijane, s kojima su u skupini odigrali 'mrašvih' 1:1, pregazili sa 4:0. Neki bi rekli - posve očekivano, pa čak i pomalo 'dosadno' jer nogomet kojim se 'furija' popela na europski tron već je neko vrijeme njihov zaštitini znak, za koji još nitko nije našao odgovor.