Hrvatsku nogometnu javnost uzbudila je informacija kako bi Modrića, Mandžu i društvo, ukoliko se preko Grčke plasiraju na Svjetsko prvenstvo u Rusiji, mogao voditi proslavljeni talijanski strateg Carlo Ancelotti. On je u svojoj trenerskoj karijeri osvojio sve što se osvojiti moglo, te bi vođenje talentirane hrvatske reprezentacije mogao biti ultimativni izazov njegove karijere
Iako u Hrvatskom nogometnom savezu svi odreda negiraju da se stupilo u bilo kakav kontakt s legendarnim Carlom Ancelottijem (58) oko preuzimanja naše odabrane vrste, čini nam se da je ovo jedna od onih priča 'gdje ima dima, ima i vatre'. Mišljenja su podijeljena. Dio javnosti smatra da ako privremeni izbornik Zlatko Dalić uspije preko dodatnih kvalifikacija odvesti reprezentaciju na SP-u u Rusiju, treba biti i izbornik. No ima i onih koji smatraju da HNS ovoj našoj, možda i najtalentiranijoj generaciji naprosto duguje izbornika koji ima iza sebe impresivnu biografiju i koji može izvući maksimum iz ove momčadi. Jer, budimo realni, SP u Rusiji možda je i posljednja velika šansa ove generacije, pogotovo njenih nositelja Luke Modrića i Maria Mandžukića. U nastavku ćemo vam malo bolje približiti potencijalnog novog hrvatskog izbornika.
Prije klupe i trofejni igrač
I dok i vrapci na grani znaju za Ancelottija kao vrhunskog i trofejnog trenera, mnogi, a pogotovo mlađi ljubitelji nogometa, ne znaju da je Carlo Ancelotti bio i odličan nogometaš i reprezentativac Italije. Debitirao je 1976. u Parmi gdje ga je kao 17-godišnjeg golobradog mladića među lavove bacio legendarni Cezare Maldini. Imao je nos za gol te je igrao ofenzivnog veznog, polu-špicu. Iduću sezonu ustabilio se u prvih 11, a u sezoni 1978./'79 bio je jedan od najzaslužnijih što je Parma iz Serie C ušla u Serie B. Proslavio se s dva gola u 3:1 pobjedi nad Triestinom u odlučujućoj utakmici za plasman u viši rang. Njegov potencijal uvidjeli su i klubovi iz prve lige, Serie A. Iako na meti milanskog Intera, Ancelotti je potpisao za Romu. I nije pogriješio. U prve dvije sezone osvojio je dva talijanska kupa. U sezoni 1982./'83 bio je jedan od ključnih ljudi tek drugog naslova prvaka Italije Rome u povijesti. Za Romu je nastupao još četiri sezone, a u njima je osvojio još dva kupa Italije, dok je zbog ozljede koljena morao propustiti finale tadašnjeg Kupa Prvaka 1984. protiv Liverpoola koji je Roma izgubila nesretno na jedanaesterce. Iz Rome odlazi u Milan i od 1987. do 1992. osvaja između ostalog dva Kupa prvaka i još dva naslova prvaka Italije. Bila je to nevjerojatno moćna generacija Milana, koja je bila sinteza sjajnih domaćih igrača (Paolo Maldini, Frank Baresi, Allesandro Costacurta, Roberto Donadoni, Ancelotti) i terceta nizozemskih velemajstora (Marco van Basten, Ruud Gullit i Frank Rijkaard). Na žalost, konstantni problemi s koljenom primorali su ga na prijevremenu mirovinu, sa samo 33 godine nakon sezone 1991./'92 u kojoj je Milan osvojio naslov bez ijednog poraza. Ozljedama izmučeni Ancelotti od igračke se karijere oprostio na sjajan način. U svojoj posljednjoj utakmici karijere protiv Verone ušao je u igru u 70. minuti i postigao dva gola uz ogromne ovacije San Sira. Zanimljivo, njegova posljednja sezona u Milanu bila je i prva našeg Zvonimira Bobana. No, kako je naš kasniji kapetan tu sezonu proveo na kaljenju u Bariju, njih dvojica zapravo nikad nisu bili suigrači.
Od Sacchievog pomoćnika do statusa legende
Za igračkih dana u Milanu, Ancelottijev trener je bio sjajni Arrigo Sacchi. Sacchi se tijekom godina uvjerio u Ancelottijeve igračke i liderske kvalitete i sportsku inteligenciju. Iako kao igrač nije imao neke fizičke predispozicije, Ancelotti je sve to nadoknađivao sjajnim osjećajem za prostor i pregledom igre. Sacchi je u njemu prepoznao potencijalnog velikog trenera i uzeo ga za svog pomoćnika. Na SP-u 1994. u SAD-u doveli su Italiju do velikog finala, no jedanaesterci su bili kobni i Italija se morala zadovoljiti srebrom.
Samostalnu trenersku karijeru započeo je 1995. u Reggiani, i već ju u prvoj sezoni odveo iz Serie B u Serie A. Iz Reggiane odlazi u Parmu, klub u kojem je započeo svoju igračku karijeru. U sastavu je imao odlične igrače poput mladića Gigija Buffona i Fabia Cannavara, te iskusnije Gianfranca Zolu, Hristu Stoičkova, Hermana Crespa i Enrica Chiesu. S ovom odličnom momčadi osvaja drugo mjesto u prvenstvu zaostavši za prvakom Juventusom samo dva boda. Iduće sezone donosi jednu od svojih najkontroverznijih odluka.
Naime, uprava Parme je sve dogovorila oko dovođenja 'zlatnog repića' Roberta Baggia. No Ancelotti je stopirao transfer vjerujući kako se Baggio ne uklapa u njegov sustav igre 4-4-2. U tom sustavu Ancelotti nije vidio mjesta za ofenzivnog veznog razigravača, Baggio nije htio igrati u špici i sve je propalo.
'Baggio je htio igrati u vezi, no ja sam rekao, ne, bit ćeš u špici. I onda je Baggio otišao u Bolognu i tu sezonu zabio 22 gola. Izgubio sam 22 gola zbog svoje gluposti i tvrdoglavosti', izjavio je kasnije Ancelotti.
Bez Baggia Parma je te sezone osvojila tek šesto mjesto, te je na kraju sezone Ancelotti dobio otkaz. Pola godine kasnije na klupi Juventusa naslijedio je Marcella Lippija. Naučio je na svojim pogreškama i prestao tvrdoglavo inzistirati na 4-4-2 sustavu i dao je mnogo više slobode francuskoj superzvijezdi Zinedineu Zidaneu. Odmah to ljeto s Juventusom je osvojio tadašnji Intertoto kup. Sve je izgledalo idilično kad je Juventus tri kola prije kraja prvenstva imao pet bodova prednosti. No nekako su uspjeli prokockati tu prednost i završiti bod iza prvaka Lazia. Nakon što ni iduće godine 'staroj dami' nije donio nijedan trofej (ponovo su bili drugi u Serie A), Ancelotti je otpušten. Nije bio dugo bez posla pošto ga je već te godine angažirao Juventusov najveći rival Milan. U prvih šest sezona na klupi Milana osvojio je dvije Lige prvaka, dva europska Superkupa, FIFA Svjetski kup i prvenstvo Italije. Neke od najvećih zvijezda Milana u tom razdoblju bili su Rivaldo, Kaka, Andrea Pirlo, Alessandro Nesta, Paolo Maldini, Fillipo Inzaghi, Rui Costa i Andrej Ševčenko, a Ancelotti je tad šest sezona trenirao i jednog Hrvata, Daria Šimića. Iz tog razdoblja pamte se dva druga mjesta u prvenstvu, kao i nesretni poraz na jedanaesterce u finalu Lige prvaka protiv Liverpoola kad su prosuli 3:0 vodstvo na poluvremenu. Dvije godine nakon tog poraza, u sezoni 2006./'07 Milan ponovo postaje prvak Europe. Ali kako iduće dvije sezone nisu bili ni blizu osvajanju nekog trofeja, došlo je vrijeme za rastanak.
Kvaliteta dokazana i izvan Italije
Po prvi puta u karijeri Carlo Ancelotti odlazi van Italije. Na klupi Chelsea nasljeđuje Guusa Hiddinka. Na klupi londonske momčadi proveo je dvije sezone. Čim je preuzeo momčad osvojio je engleski Superkup svladavši Manchester United na jedanaesterce. Devet mjeseci kasnije Chelsea je prvak Engleske, s bodom ispred Uniteda, a da stvar bude bolja osvajaju i prestižni FA kup. Iduće godine Manchester United se revanširao i pobijedio i u Superkupu te je osvojio naslov ispred Chelsea. Taj rezultat nije zadovoljio gazde Chelsea i Ancelotti je otpušten. Ni ovog puta nije bio dugo bez posla. Dan prije stare godine 2011. postavljen je za trenera Paris St. Germainea. Prve sezone završili su drugi u prvenstvu Francuske, da bi iduće Ancelotti sa PSG-em i sjajnim Zlatanom Ibrahimovićem osvojio naslov. U Ligi prvaka nesretno su ispali od Barcelone zbog pravila više golova u gostima. Ovog puta nije dobio otkaz, nego je sam zamolio za raskid ugovora. Razlog je bio taj da je htio na klupu Real Madrida. Kao u Londonu i Parizu, i u Madridu se zadržao dvije godine. Već prve je osvojio Ligu prvaka, europski Superkup, Svjetski kup i Kup Španjolske. Za savršen učinak nedostajalo im je samo prvenstvo Španjolske gdje su ostali tri boda kratki za gradskim rivalom Atleticom.
'Kad preuzmete novi posao, medeni mjesec je vrlo kratak i morate odmah pokazati rezultate', riječi su Ancelottia.
Sjajnu momčad Reala predvodili su Cristiano Ronaldo, Sergio Ramos, naš Luka Modrić, Gareth Bale i Karim Benzema. Nakon što s takvom mega-momčadi iduće sezone nije osvojio ni jedan trofej uručen mu je otkaz. Odmah nakon otkaza ponuđeno mu je mjesto trenera Milana, no odbija ga prvenstveno zbog zdravstvenih razloga. Izjavio je da želi uzeti godinu dana slobodno, no već u prosincu je objavljeno da će na klupi bavarskog giganta Bayerna zamijeniti Pepa Guardiolu. U prvoj sezoni na čelu Bayerna osvojio je prvenstvo i superkup Njemačke. Lewandowski, Robben, Ribery, Lahm, Mueller, Neuer, Xavi Alonso bili su samo neke od zvijezda tog Bayerna. Aktualnu sezonu 2017./'18 Ancelotti je osvojio s novim trofejem drugim njemačkim superkupom, no 28. rujna iznenađujuće je dobio otkaz nakon 3:0 poraza od PSG-a u skupini Lige prvaka.
Može li reprezentacija Hrvatske biti potreban izazov?
Carlo Ancelotti je u klupskom nogometu ostvario sve. Trenirao je klubove u pet najvećih europskih liga. U četiri je osvojio naslov državnog prvaka, a u jedinoj gdje nije uspio s tim je klubom osvojio Ligu prvaka. Jedan je od dva trenera (uz Liverpoolovog Boba Paisleya) koji je osvojio tri Lige prvaka, te jedini koji je nastupao u četiri finala. Trenirao je brojne superzvijezde, među ostalim Zidanea, Ibrahimovića i Ronalda. Uz sve to Ancelotti je i veliki gospodin svjetskog nogometa, uz njega se nikada nisu vezali skandali ili kontroverze, o njemu nigdje nećete čuti ništa loše. Dapače, gdje god je radio ostavio je dubok trag i dobre odnose... No, pitanje je koliko u njemu još ima motiva. Na klupskom je planu ostvario i osvojio sve što se dalo, vođenje neke od reprezentacija na SP-u definitivno bi bila kruna njegove trenerske karijere. Možda bi taj motiv mogla biti naša reprezentacija? Jer sigurno je da talijanski strateg priželjkuje momčad s kojom bi bio konkurentan na Mundijalu. Ancelotti je u Realu dvije godine surađivao s Modrićem i zna o kakvom se dragulju radi.
'Luka Modrić bez sumnje spada u najuži krug najboljih veznih igrača na svijetu. Izuzetan je tehničar, sjajno čita igru, a uz to ima jaku osobnost koju je razvio kroz godine. Uz sve to, jako je dobra i pristojna osoba', nahvalio je Luku njegov bivši trener Ancelotti koji definitivno ima visoko mišljenje i o ostalim hrvatskim igračima te je zasigurno zaintrigiran mogućnošću da sjedne na našu klupu. Pitanje je samo možemo li ga platiti jer takav stručnjak ne vodi momčad 'za kikiriki'. Ali, da ne radimo ražanj dok je zec još u šumi, idemo mi prvo pobijediti Grčku i osigurati put u Rusiju.
Trofeji Ancelottija kao igrača
- PRVAK EUROPE 2 1989., 1990. (Milan)
- EUROPSKI SUPERKUP 1 1990. (Milan)
- INTERKONTINENTALNI KUP 1 1989. (Milan)
- PRVAK ITALIJE 3 1983. (Roma), 1988.,1992. (Milan)
- KUP ITALIJE 4 1980.,1981.,1984.,1986. (Roma)
- SUPERKUP ITALIJE 1 1988. (Milan)
Trofeji Ancelottija kao trenera
- PRVAK EUROPE 3 2003.,2007. (Milan), 2014. (Real)
- EUROPSKI SUPERKUP 3 2003.,2007. (Milan), 2014. (Real)
- FIFA WORLD CUP 2 2007. (Milan), 2014. (Real)
- UEFA INTERTOTO KUP 1 1999. (Juventus)
- PRVAK ITALIJE 1 2004. (Milan)
- PRVAK ENGLESKE 1 2010. (Chelsea)
- PRVAK FRANCUSKE 1 2013. (PSG)
- PRVAK NJEMAČKE 1 2017. (Bayern)
- KUP ITALIJE 1 2003. (Milan)
- FA KUP ENGLESKE 1 2010. (Chelsea)
- KUP ŠPANJOLSKE 1 2014. (Real)
- SUPERKUP ITALIJE 1 2004. (Milan)
- SUPERKUP ENGLESKE 1 2009. (Chelsea)
- SUPERKUP NJEMAČKE 2 2016., 2017. (Bayern)