U nedavno objavljenoj biografiji u poglavlju 'Sveto ime Dinamo: Promjena imena' opisani su ti događaji.

U nastavku pročitajte dio iz tog poglavlja, a više saznajte kupnjom knjige u Bad Blue Boys Fan Shop u Ilici 37 ili u Rockmark knjižari (ispod NSB-a):

'.... Gle, Boysi su u rat otišli, nosili su Dinamove grbove i natpise na uniformama, svima je bilo jasno što Dinamo predstavlja i što i njima i nama znači. Naši dečki su se jebeno pokazali koliko su Dinamovci i Hrvati po tim ratištima. Nitko više poslije nije smio ni inzistirati se to mijenja u vrijeme takve jebade. Tu je bilo jasno da ne dolazi u obzir da se mijenja ime kluba tim dečkima koji su stavili svoj život na kušnju. Ja sam uvijek bio Dinamovac, to valjda nije sporno, ali zaista u prvom momentu sam možda mislio da bi u toj euforiji to moglo proći s imenom Croatia, ali odmah, ništa kasnije. No, razgovor s navijačima s kojima sam surađivao o svemu, vidio sam da su protiv. U našoj suradnji moja je uvijek bila zadnja, to je valjda u nogometu logično, ali ovdje sam vidio njihov stav i ostao na njihovoj, našoj strani. To sam na kraju nakon te večere u Karaki rekao i Tuđmanu, da nije situacija za takav nekakav potez i ponovio da su ti dečki na ratištu s Dinamovim znakovima i da brane Hrvatsku i da o tome vodi računa. Kazati da je Dinamo aludirao na komunizam i Jugoslaviju je teška budalaština. Dinamo je bio simbol Hrvata, jedini je imao šahovnicu u grbu, pa ja sam još od Vlatka Markovića nosio kapetansku traku s crven bijeli plavi', prisjetio se Zajec u biografskoj knjizi Zeko.

Unatoč svojoj karizmi Zajec promjenu nije mogao spriječiti. Na kraju je pak umjesto prvotne ideje Croatia ime postalo HAŠK Građanski. Dogodilo se to na sjednici Skupštine Dinama 25. lipnja 1991.

'To je tek bila glupost. Ja sam čuo da se o tome priča nešto prije sjednice Skupštine i jasno se tome, naravno, usprostivio. Ali nije išlo. To je isforsirao Mladen Vedriš jer mu je stric bio predsjednik HAŠK-a, a to nije bio ni HAŠK, ni HAŠK Građanski. Samo Dinamo. Nisu navijači bili ni samo za Građanski, sto posto, pa slušao sam njihove želje i instinkt. Meni su navijači uvijek bili bitniji od političara, jer političari uvijek imaju svoje skrivene motive, a navijači su iskreni i kak’ nešto osjećaju, tak’ ti i to vele', govori Zajec.

U međuvremenu se u nekim medijima pojavljivali napisi da je Zajec za ime Zagreb 94 i slične kompromise, ali on kaže da to nikad nisu bile njegove ideje, već su mu to stavljali pojedini mediji u usta. Na spomenutoj sjednici Skupštine Dinama tri su glasa bila protiv promjene imena Dinama - Velimira Zajeca, Željka Baotića i Saše Kosa.

'Pokušao sam braniti vlastitu prošlost, sve velike utakmice koje je naš klub odigrao. Osjećao sam da mi iz ruku otimaju nešto s čime sam živio. Sjetio sam se 'Boysa' u Banja Luci i Beogradu i nisam mogao glasovati za nešto što će sve to poništiti. I nikad mi nije bilo žao što sam se usprotivio nasilju, iako su me kasnije okvalificirali kao jugonostalgičara i komunistu. Osjetio sam nasilje na vlastitoj biografiji, morao sam otići, no ne mogu prihvatiti nešto što se nameće. Moglo se to bezbolnije riješiti i ne bi afera s imenom prerasla u opći otpor', kazat će o toj sjednici Zajec godinama kasnije, na dan povratka imena Dinama u veljači 2000. godine.

Zbog takvog stava Zajeca će se godinama poslije optuživati da 'preko Bad Blue Boysa vuče poteze kao njihov ideolog', te mu spočitavati kako ih on potiče na razne nerede i huliganska ponašanja.

'Nikad nisam manipulirao s navijačima, ni onda kad su navijali za HDZ, ni danas kad kliču Paragi. Pružio sam im ruku kad su ih svi gurali u rešetkaste prostore, kad ih je policija nemilosrdno mlatila, razumio sam te mlade ljude čije stavove i razmišljanja je teško saviti. Njih je nemoguće usmjeravati i ja ću čestitati svakom onom tko ih uspije iskoristiti. Dovoljno su lukavi i pametni da misle svojom glavom, spočitavati nekakve manipulacije je evidentna glupost. Dinamo je desetljećima bio nacionalni ponos, ideja s kojom su se poistovjetili mnogi Hrvati. Točnije, svi oni koji se desetljećima nisu usudili reći da su Hrvati, deklarirali su se kao Dinamovci. Kao igrač sam tijesno bio vezan uz Dinamo, a pokušavao sam i BBB čvršće privezati uz klub. Stoga je i došlo do koalicije o kojoj se u posljednje vrijeme toliko govori. Želio sam pomoći i novoj vlasti koja je inzistirala na promjeni imena, argumentirano sam pokušao objasniti da nije dobro mijenjati ime, s obzirom na argumente koje sam ranije rekao. Ovo što danas imamo je kompromis, zapravo žalostan izbor, jer uništili smo tri kluba - HAŠK, Građanski i Dinamo. Što će o tome reći povijest nije teško zaključiti no, tužno je kad znaš da će ti se smijati zbog tvoje vlastite gluposti', kazao je Zajec u jednom istupu u proljeće 1992. godine referirajući se na promjenu imena.

Spomenuti dvojac koji je bio protiv promjene imena, Željko Baotić i Saša Kos bili su iznimno vezani uz Zajeca, no obojica će glasati po svojoj savjesti. Njih dvojica pokazatelj su profila ljudi koje je Zajec volio okupljati oko sebe - s vlastitim stavom i, kako se slikovito kaže, s kičmom.

Kaže da ga tada nitko nije mogao razočarati jer se nije ni vodila nikakva kampanja ili razgovaralo s ljudima obzirom da je sve pušteno stihiji. -'Ćos ispred Boysa i Baotić su bili ljudi koji nisu to učinili zbog mene, nisu mi bili ništa dužni, naprotiv, oni su imali svoj stav i jasno su ga pokazali. Sve je ostalo je bilo uzalud. To je bila čista politika', kazat će na kraju Zajec na tu temu.

Svoj stav Zajec neće promijeniti niti kasnije. U jednom intervjuu u siječnju 1994. godine iz Atene za Slobodnu Dalmaciju Miloradu Bibić kazat će:

'Moram priznati da je ime Dinamo meni u srcu i da u svakome 'neslužbenome' razgovoru klub zovem imenom Dinamo. Bad Blue Boysi su vrijednost kluba, svaki navijač je privržen klubu dok je živ. Mijenjaju se treneri, mijenjaju se igrači, navijači ostaju kao konstanta kluba. Zna se da većina navijača, bolje rečeno gotovo svi, žele povratak imena Dinamo. U tome zaista ne vidim ništa što bi štetilo hrvatskome nogometu, Hrvatskoj u cjelini. Demokratska smo država, ako velika većina navijača i prijatelja kluba misli da se klub treba zvati Dinamo, onda bi se o tome mišljenju većine moralo ozbiljno porazmisliti. To su svi oni kojima srce kuca za maksimirski klub zaslužili'.

Trebalo je pričekati do Valentinova 2000. godine....