Kada mu zazvoni telefon, javi se, a potrebna mu je samo jedina riječ: Šmíca. Jedan je to od njegovih nadimaka. I odmah se čuje da je dobro raspoložen. Za novine i neke suigrače često je bio i Štístko, a to je u Češkoj čovjek koji donosi sreću.

Vladimír Šmicer (48), možda najpopularniji nogometaš nakon osamostaljenja Češke, zbilja je donosio sreću svakoj momčadi u kojoj je nastupao. Osvojio je tri naslova prvaka Češke sa Slavijom, bio je i prvak Francuske s Lensom. Najveće je uspjehe međutim ostvario u crvenom dresu Liverpoola kao pobjednik Kupa UEFA (2001. godine) i Lige prvaka (2005. godine). Za češku je reprezentaciju skupio točno 80 nastupa uz 27 postignutih golova, a bio je drugi na Euru 1996. i treći na Euru 2004. Karijera za poželjeti.

U razgovoru za tportal Šmicer se vrlo ugodno iznenadio kada je doznao čime se bavi Igor Bišćan, bivši suigrač iz Liverpoola.

'Bišćan je izbornik U-21 reprezentacije? Zbilja? Ovo nisam znao. Baš ste me razveselili. Želim mu samo uspjehe, on ih zaslužuje', iznenadio se Šmicer.

Šmicera je još više razveselilo nagađanje u Hrvatskoj kako bi jednoga dana Bišćan mogao postati i izbornik Vatrenih. Naravno, nakon što stekne još koju godinu trenerskog iskustva.

'A joj, samo tako dalje, od srca bih mu želio to. Bili smo odlični prijatelji.'

Legendarni češki ofenzivac jednim pogotkom i zabijenim penalom tijekom završnog raspucavanja 2005. godine u finalu Lige prvaka pridonio je senzacionalnom preokretu Liverpoola protiv Milana dok Bišćana nije bilo ni u zapisniku.

'Znam, bilo mi je žao. No ako se dobro sjećam, Igor je igrao u četvrtfinalu i polufinalu.'

Kruže priče o njihovoj burnoj proslavi nakon utakmice, navodno su umalo zapalili Istanbul.

'Ha, ha, tako nekako. Bišćan, Baroš i ja skrasili smo se u jednom disko klubu, sjeli za bar, pa malo potegli. A još smo tamo naišli na Bobana, ne sjećam se točno je li bilo i Šuker, koji je došao kao specijalni gost na utakmicu. Napravili smo veselu slavensku grupicu', sjeća se Štístko sa smijehom.

Vratimo li se još malo u povijest, do Eura 1996., i dolazimo do neizbježne teme - što bi bilo da je bilo? Odnosno, to da Hrvatska nije kalkulirala u zadnjem okršaju s Portugalom u skupini kako u četvrtfinalu ne bi išla na Češku, već na Njemačku, što je bilo kobno za Vatrene. A kako bi Ćirina momčad prošla protiv Čeha?

'Pa ne mogu znati. Na Europsko je prvenstvo stiglo 16 reprezentacija. Ako dođeš na tako velik turnir, ne možeš i ne smiješ kalkulirati. Svatko bi trebao igrati samo za sebe, ne gledati druge', uvjeren je Šmicer.

Pratio je tada Vatrene, dakako.

'Imali su jaku momčad sa Šukerom na čelu. A još Boban, Prosinečki i drugi... Isti igrači koji su nekada s Jugoslavijom osvojili Svjetsko prvenstvo igrača do 20 godina sazreli su za velike akcije. Odlična generacija', točno se sjetio Šmicer.

Velika je razlika između hrvatskih i čeških navijača. Ne jednoj strani velika strast, ljubav prema domovini, puno emocija, to je Hrvatska. Na drugoj strani gotovo ništa.

'I kod nas ljudi navijaju za reprezentaciju, ali većinom nose to u sebi. Ako momčad dobro gura, mogu se vidjeti češke zastavice na autima. Svaki narod navija na drukčiji način. Pazite, nogomet nije hokej, za koji se Svjetsko prvenstvo održava svake godine, i tu smo mi veliki navijači dok nogometaši imaju svoje prvenstvo tek svake četiri godine i svaki ga navijač, recimo hrvatski, jedva čeka.'

Iskren je Šmicer, zar ne? Hoće li danas svojima opet donijeti sreću?

'Super bi to bilo.'