Treći dan puta bio je obilježen opraštanjem od Balatona bez nekih posebnih suza s naše strane i polaganim pripremama za ulazak u Budimpeštu. Danas još nismo u Budimpešti, trenutačno smo u kampu blizu grada kojem svaki put moram provjeriti ime u našem planu puta... (slijedi intermezzo od dvije minute zbog traženja datoteke na laptopu)... Székesfehérvár. Wikipedia kaže da je prijevod s mađarskog 'bijela tvrđava s prijestoljem'. Zanimljivo je da je tu Mađarska krunila svog prvog kralja u 1. stoljeću, koji je na tom mjestu i pokopan.

OK, moram biti iskren. Nemam o čemu pisati danas.:) Uz pomoć Wikipedije očajnički pokušavam dobiti koji red u kartici teksta :) Shvatite, dan je kao i jučer bio čisti biciklistički hedonizam, vožnja je bila prava uživancija. Pedaliralo se bez posebnog napora oko 90 km, nije bilo pljuska i sastavljanja šatora u blatu. Vrijeme prekrasno, gledaš krajolik oko sebe i osjetiš kako se mozak prebacuje u neku četvrtu dimenziju. Vjerujte, teško postoji bolji osjećaj od tog. :) Mozak mi se vratio negdje 5 km prije cilja i pitao: 'A o čemu ćeš ti pisati večeras?'

Mogućnosti su dvije, ili preskočiti pisanje jedan dan ili opisati neke redovne sitnice iz našeg biciklističkog bioritma. Znamo da ćete u Hrvatskoj izgorjeti od znatiželje, ili barem od brige, pa smo se odlučili za ovo drugo. :) Naš tipičan dan počinje u 6 sati s ciljem da se sjedne na bicikle do 9 sati. Ja sam inače spavalica, ali u šatoru se probudim na vrijeme, bez alarma i potpuno odmoran. Nemam objašnjenja za to. :)

Prvi zadatak pedalinca nakon što odradi sve higijenske aktivnosti je da sklopi svoj šator, spakira stvari u bisage i stavi ih na bicikl. Ovog pravila se ne mora držati, ali vjerujte, u ovakvom tipu života stvari drugačije ne funkcioniraju. Briga o vlastitim stvarima je ovdje također neizrecivo bitna. Pritom ne mislim na očite stvari kao što je putovnica, novac ili mobitel. Recimo, neka se samo izgubi elastična vezica kojom se karimat drži skupljenim (za nekamperske čitatelje, karimat je podnica koja ide ispod vreće za spavanje). Bez vezice karimat se iritantno sam od sebe otvara i vrlo ga je teško staviti u torbu. A ako nema mjesta u torbi, onda ste 'u banani', jer bicikl nema gepek od 400 litara. :)

Nakon što ste spremili stvari ostaje pitanje što ćete s robom koju ste dan prije stavili da se suši. I za to postoji rješenje... dakle velebno čitateljstvo, biciklisti mokre gaće (ili točnije gaćice) suše u vožnji, utaknute negdje na bicikl! Eto, otkrivena je prva velika biciklistička tajna. Neki će pomisliti 'ovaj piše očite stvari', ali meni je to bilo pravo otkrivenje.

Da, drage žene, cure, životne pratiteljice... muškarci su sposobni oprati veš, pripremiti jelo, očistiti mjesto na kojem spavaju i to 30 dana zaredom. Osjećam da će mi netko izbušiti gume na biciklu što otkrivam tajne svemira. :) Da nastavimo. Gaće su na biciklu spremne za sušenje, slijedi doručak. Svaki pedalinac ima svoju zdjelicu i pribor za jelo o kojima se brine. Razlog zašto nema zajedničkog suđa je vrlo jednostavan. Lako je moguće će vas ujutro ni krive ni dužne dopasti loše opran tanjur. Nakon pranja posuđa, koje isto ide negdje na bicikl, slijedi utovar pratećih stvari u kombi. Pritom mislimo na našu mobilnu kuhinju, dva ogromna stola, klupe, kablove za struju i milijun pratećih stvari. Nakon što se kombi utovari slijedi zadnja provjera kampa - da nije što ostalo (a uvijek netko nešto ostavi, od kvačica do mobitela).

Iz sveg ovog možete prepoznati prizvuk vojske, a razlog je vrlo jednostavan. Bez takvog tipa discipline nema ni uigranosti ekipe. Bez uigranosti ekipa je sporija, što znači da imamo puno manje vremena za odmor. I ne samo to, izgubimo li jedan dan od planiranog, tada sve rezervacije kampova prestaju vrijediti i smještaj postaje upitan, a svojeg šefa morate pitati za još jedan dan godišnjeg odmora. Izračunali smo da nas svaki dodatni dan ukupno košta 1000 eura. Leptirov efekt je jednostavan za zaključiti: ukoliko netko počne komplicirati sa sušenjem gaća, to će cijelu grupu koštati barem 1000 eura. :)

Eto, toliko za danas. Sutra slijedi put od 70 km do Budimpešte i ne sumnjam da će biti puno više materijala za blogiranje.

Po pedali!

* Na endomondu svaki dan pratimo što smo odvezli, a detalje možete pronaći OVDJE