Početkom osamdesetih osnovan je Karate klub Vukovar te je objedinio sve koje su se počeli baviti tim sportom u gradu desetak godina ranije. Krenulo je s desetak ljudi, a dobra organizacija ubrzo je donijela i rezultate. Klub je imao tri predstavnika u kadetskoj reprezentaciji Jugoslavije.

'Počeli smo jako ozbiljno raditi i rapidno rasli krajem osamdesetih. A onda je došao rat i sve to skršio', kaže glavni trener u klubu, Igor Štalmajer. Kao maloljetnik je ostao u obrani Vukovara, a nakon zarobljavanja pronašli su mu iskaznicu karate kluba, što mu je donijelo dodatne probleme s neljudima u srpskom logoru.

Klub je 'hibernirao' do kraja stoljeća, a te jeseni 1999. nastavio je s radom.

'Novo osnivanje inicirao je i nosio Drago Adžaga i, uz Gorana Kalanja, Zoku Ikića i mene, krenuli smo dizati klub iz pepela. Počeli smo stvarati novu bazu po osnovnim školama, a Anita Ključik nas je pogurala da počnemo ozbiljno raditi. Da krenemo u nove pobjede', hvali trenericu za najmlađe uzraste.

Anita je bila kadetska prvakinja države, a uzela je i seniorsku medalju, no prekinula je karijeru kako bi se posvetila diplomi sa zagrebačkog KIF-a.

'Nisam se uopće planirala vratiti u Vukovar, ali dobila sam mjesto profesorice tjelesnog u školi i kada je došao poziv iz starog kluba, to me 'zabetoniralo' tu. Obožavam raditi s djecom, a sad sam se nakon pauze i reaktivirala te želim osvojiti naslov državne prvakinje na idućem Prvenstvu Hrvatske', kaže Anita, a trenira mlađu djecu, oko 150 njih, koja se bave karateom u Vukovaru.

'Imam dva dečkića od tri i pol godine koji su čudo. Imaju inteligenciju, motoriku i koordinaciju osmogodišnjaka, a tek su lani izašli iz pelena. Bit će nešto od njih ili u karateu ili u nekom drugom sportu. Perspektiva nam je općenito velika, dolaze odlične generacije, grad prepoznaje naš klub i omogućava nam normalan rad.'

Klub u kontinuitetu ima predstavnike u mlađim i seniorskoj reprezentaciji, a za prvenstvo Balkana za reprezentaciju konkurira čak sedmero boraca iz kluba.

'Za dodatni napredak trebamo više međunarodnih natjecanja, ali to nam je financijski nedostižno. Nema veze, dok imamo djece i rezultate, sve je OK. Imali smo po troje natjecatelja (braća Rubčić, Macura i Dragonić koji su svi i dalje u klubu) na EP i SP-ima, a iz kluba smo slali i Rafaelu Alandžak, koja je otišla. Politiku u sport ne miješamo, volimo ovo što radimo i vjerujemo da ćemo biti još bolji', završava Štalmajer.