Dinamo u sklopu 20. kola domaće lige na Maksimiru dočekuje Zadar, a na desnom beku će, prema svemu sudeći, mjesto zauzeti mladi Zadranin Šime Vrsaljko. Bit će to treći veliki izdanak zadarske škole koji je obilježio blisku Dinamovu povijest
Nekada je bilo normalno da Zadrani koji prerastu svoje Stanove odlaze put Poljuda i u dresu 'velikog brata' traže daljnju afirmaciju. Ipak, u zadnjih pet godina Dinamo itekako parira svom vječnom rivalu po pitanju privlačenja zadarskih talenata.
U bivšoj Jugoslaviji jedna od najjačih nogometnih karika zvala se mostarski BMV. Bajević i Vladić zabili su gotovo 500 golova za Velež, a golman Marić sam upisao 600 nastupa. Ukupno su ih imali više od 1.500. Dok je modernog, zapravo komercijalnog, nogometa, na ovim prostorima, nitko se više nikada neće približiti tim brojkama i blistavom dojmu koji su genijalni Mostarci za sobom ostavili.
Ipak, Dinamo je u svojim minijaturnim okvirima uspio složiti 'zadarski BMV', trojicu izvanrednih igrača rođenih u Zadru: Buljata, Modrića i Vrsaljka. Dok još uvijek maloljetni, Vrsaljko igra prvu seniorsku polusezonu u plavom dresu i krči svoj put prema afirmaciji, a Marijana i Luku već je 'rasturio vjetar'.
Obojica su za prvu momčad debitirala u 'sezoni za ostanak', a dolaskom Josipa Kužea postali su stabilni stupovi novog Dinama. Uskoro su zaslužili i izbornikov popis. Cico je ignorirao Eduarda, ali njih su dvojica jednostavno briljirali.
Sudbina ih je razdvojila tijekom jednog treninga na kojemu je Eduardo nehotice slomio Buljatovu nogu i tako zaustavio karijeru velikog prijatelja. Buljat se oporavio i vratio, no novi trener (Ivanković) već je imao druge planove. Trulio je na klupi i, iako to njegov partner s desne strane Etto nikada nije prebolio, na kraju je poslan u Hajduk. Očito mu nisu vjerovali, rivalima se ne prodaju pojačanja. Danas je i u Splitu neželjeno dijete; član je famozne 'jutarnje bojne'. Bio je jedna od kolateralnih žrtava kaosa koji je zahvatio Poljud.
Luka, svi znamo, nesmetano je nastavio razvijati svoj potencijal i pretvorio se u jednog od nositelja igre Tottenhama i reprezentacije. Svijet mu je pod nogama, a sa 25 godina na leđima, može još znatno napredovati u igri.
Komparacija njih dvojice dobar je poučak svim mladićima. I Vrsaljku je uzor Modrić, a da nije bilo 'prijateljske vatre' na treningu, to je mogao biti i njegov drugi sugrađanin. Danas, osim Darija Srne, nemamo profiliranih ofenzivnih varijanti u reprezentaciji na desnoj strani. Tko zna kako bi se situacija razvijala, ali Buljat je mogao imati daleko više od dva nastupa koliko je skupio. Možda i 39, koliko ih trenutačno ima Modrić.
Nekada se u životu stvarno bolje roditi bez one stvari nego bez sreće.
