S Cajom Laboral, koju je preuzeo od svog bivšeg suigrača iz Jugoplastike Duška Ivanovića, Tabak je napravio pravo malo čudo. Nanizao je čak 15 pobjeda, od čega devet u španjolskoj ACB ligi i šest u Euroligi uključujući i tri u skupini TOP 16 gdje je svaka utakmica pravi derbi.

'Imao sam dobru, ali i lošu sreću jer sam sve ovo proživljavao kao igrač i znam kako se postaviti. Naučio sam na vlastitim pogreškama i zaista nema potrebe za euforijom zbog tih 15 pobjeda jer ništa još nismo osvojili', za tportal.hr kazao je Tabak koji je još kao igrač znao reći kako je sve što je postigao u košarci zaslužio napornim i predanim radom.

'Sva tri natjecanja koja igramo su otvorena, a prvo dijeljenje pehara dogodit će se na Kupu kralja gdje je sve moguće jer se igra na ispadanje. Tko upiše tri pobjede u nizu, osvaja pokal i sve sam to prošao kao igrač ili pomoćni trener, tako da znam što nas čeka. Ako se i dogodi da nešto osvojimo, budite sigurni kako sam tijekom karijere naučio da uvijek treba, kako se kaže, ostati s dvije noge čvrsto na zemlji. Ja se ne zamaram onim što je bilo jučer, uvijek gledam što je danas i što mi donosi sutra', dodao je Tabak koji osim europskog iza sebe imai bogato NBA iskustvo (ima i prsten prvaka s Houstonom).

'Kad te netko već sa 10, 11 godina nauči kako je jedini način doći do rezultata naporan rad i uvijek davati 100 posto sebe, onda je sve jasno', dodao je 42-godišnji Tabak koji je u Caju Laboral (bivša Tau Ceramica) stigao tijekom sezone iz poljskog Trefl Sopota.

Kaže kako je tijekom karijere upijao znanje od svih trenera s kojima je radio i da je od svakom ponešto naučio. No kaže kako mu je najveće iskustvo kada je kao pomoćnik radio u Real Madridu i Sevilli kao pomoćnik Joanu Plazi.

'Svi bivši igrači misle kako je lako biti trener ako si bio dobar igrač, ali varaju se. Trenerski posao je potpuno drugačiji jer se za njega treba dodatno educirati, pročitati puno stručnih knjiga i pogledati puno videoisječaka. No ipak je praktični dio, po mom mišljenju, važniji… Zahvalan sam Realu i Španjolskoj što mi je omogućila da završim trenersku školu i ulažem u sebe. Iako sam Splićanin i Hrvat, Madrid je danas moj dom, tamo mi živi obitelj i dali su mi priliku kada sam odlučio da želim biti trener', kazao je Tabak koji o hrvatskoj košarci i tezi kako nemamo dovoljno kvalitetnih trenera nije želio razgovarati.

No zanimljivo je spomenuti kako je došlo do zanimanja Tabaka za trenerski posao. Kao igrač o tome nije previše razmišljao i kaže da se sve dogodilo spontano.

'Kada sam kao igrač odlazio iz Reala, bio sam psihički umoran od košarke i nije mi bilo ni do čega. No tada sam prešao sam u Joventut kod trenera Manela Comasa i u te tri godine, koliko sam još igrao, košarku sam počeo gledati potpuno drukčije jer sam uživao u njoj kao nikada. Kada sam završio igračku karijeru, u Malagi sam jednom prilikom razgovarao s tadašnjim glavnim menadžerom New York Knicksa Isiahom Thomasom, koji me poznaje iz NBA lige (bio mu je trener u Indiana Pacersima, op.a.), koji mi je ponudio posao skauta za Europu.

U trenutku kada sam završio karijeru, takav posao bio je idealan da shvatim kako mi nedostaje adrenalin, natjecanje, svakodnevna rutina… Od tog dana potpuno sam se posvetio educiranju, ulaganju u sebe, jer košarka se svakim danom mijenja i ja zajedno s njom', u jednom dahu ispričao nam je Tabak pred kojeg su, kada je potpisao za Caju laboral, postavljeni jasni ciljevi.

'Trenerski posao ovisi o rezultatima, to je jasno. Tako su i ciljevi Caje Laboral uvijek visoki jer, uz Real i Barcelonu, to je najveći španjolski klub. Ciljevi su, dakle, jasni, otići što dalje u svakom natjecanju', završio je Tabak koji u Vitoriji košarku živi doslovno 24 sata dnevno.

Naime, obitelj mu živi u tri sata vožnje udaljenom Madridu i, kada ima slobodno, obavezno provedu nekoliko dana u tjednu zajedno:

'Svake godine u Hrvatskoj provedemo dva i pol mjeseca uživajući u moru i suncu. Otišao sam u inozemstvo kada su mi bile 22 godine i danas, sa 42 godine na leđima, Madrid smatram svojim domom. Hrvatsku volim više od svega, ali mi je Španjolska dala ovo što imam danas, cijene me više nego u Hrvatskoj. Ali to je neka druga tema…'